A Travellerspoint blog

Osnivanje pulske baze na Okinawi

sunny 30 °C

Naha - Chatan - Kadena - Kunigami - Higashi - Shah bay - Nago - Kadena - Naha

Okinawanski otočići prekrasni već iz aviona, sve nijanse tirkizne vode jasno ocrtavaju kako izlaze iz vode. Rado bih da me samo izbace na jedan.
Nitko nas nije ništa pitao za povratnu kartu, dapače, ozbiljna japanska mrga na imigracijskom pultu iznenadila me jedinim urnebesnim pitanjem - znam li ja Mirko Cro Cop-a?
Nisam se odmah prilagodila tom isprekidanom japanskom izričaju a najmanje pripremila za pitanje iz toga područja, no nije se dao smesti - izraz lica poprimio je blaženstvo dok je svečano izgovarao: "I LOVE him". :D

Okinawa je bila sravnjena sa zemljom tijekom 2. svj. rata pa je glavni otok većinom mlade arhitekture. Tu i tamo koja kućica starog stila, ali u Nahi teško da bi rekli da smo na tako malenom otoku, beton i zgradurine uokolo..
Stigli i odmah problemi u prijevodu, rezervirana i plaćena "japanska soba za troje" - kako kaže naslov - je zapravo za jednoga, i cijena također... Imali smo par dana usmenih i pismenih natezanja sa povratom uplaćenoga ali bitka je uspješno okončana u našu korist. Hostel na koji smo slučajno naišli tumarajući uokolo nakon napornog nesporazuma pokušavajući pritom upariti odgovarajući kanji znak u mozgu bio je uvertira za kulturne šik/šokove koji su slijedili - eto ga, usred knjižnice! Pa da..
Ono što je neobično jest da nerijetko hostele, kafiće, restorane, imaju na katovima bilo kakve zgrade pa smo i tu trebali mijenjati naviku vodoravnog češljanja pogledom u okomito te zapamtiti pritom znak za ono što nam treba. Lokalci su ljubazni i znaju engleski, no znakovi su skroviti kao da tražimo kurberaj.
Okinawani ne vole da ih se poistovjećuje sa glavnim otokom, oni su hippie Japanci, čak i izgledaju drugačije. Šef je upravo takav primjerak - opušteni dugokosi lokalac. Od 22h do 10h ga ne pitaj ništa, dao nam je šifru za ulaz, večeras knjiga party!

Buksi dolazi predvečer, frajer je uspio izbukirati kartu za Nahu na isti dan kad i mi te se spremiti za put na neodređeno za desetak dana. Tako je najbolje, dok se Okovi ne snađu.. Dočekali smo ga na stanici lightraila... uh kako je čudno pričati sa nekim trećim na hrvatskome! Hahaaa

90_2016-01-09_01-49-20.jpg2016-02-06..to-99533842.jpg2016-02-06..o-100145223.jpg90_2016-01-09_01-47-41.jpg

Uspjeli smo dobiti odgovore od naša dva csurfing hosta da primaju i Buksija, kako lijepo od njih! Amerikanci su, zaposleni u vojnoj bazi. Moglo bi se sada pisati o ogromnom broju baza na ovome malom otoku, koliko lokalci imaju ili nemaju što protiv, ali sve je to politički šah o kojem Google isto nešto zna.

Hodajući po ulicama Nahe, Vedran je ušmekao starijeg lokalca na bicikli koji nas je sutradan odveo na sushi i sake kod njegovog frenda. Kaže on, pravi sushi i riba je okinawanska, ne japanska. -Čime se također ponose jer tvrde da nije radioaktivna kao japanska..

90_2016-01-09_01-47-33.jpg2016-01-09_01-47-46.jpg2016-01-09_01-46-18.jpg

Naš stari frend inače ima svoju englesku školu koju nismo uspjeli posjetiti jer smo stopali ujutro za Chatan.
Ubrzo nam je stao mladi lokalac u škatulici (kutijici), njihovom omiljenom obliku auta. Bavi se preprodajom rabljenih vozila Amerikancima, i naravno da smo ga upitali za njegov pogled na američko prisustvo na otoku - kaže kako jedino stariji lokalci i Japanci sa glavnog otoka imaju nešto protiv američkih baza, mladi nemaju jer im daju posao i dašak modernoga. Dao nam je svoj broj i pozvao nas na beach party.

Chatan je bio još veće razočaranje, umjetni američki gradić, sve prepuno ogromnih natpisa i američkih restorana..ugh
Pričekali smo našeg csurfing domaćina Joea na obali, nesvjesno radeći izgrede - plaža je ogromna, pješčana, ali moraš se kupati unutar malog omeđenog kvadranta koji se slabo nazire u daljini gdje na tebe pazi spasilac.
-Spasilac?
Naravno da su preko razglasa uporno molili dva Balkanca koja sam ja taman fotografirala sa golim guzovima van vode..da odu u kvadrant.. Pleease.. Nismo odmah razaznali engleske riječi, niti očekivali da nas netko motri, ali nakon opetovanih please-ova skužili smo da nešto ne valja. Toliko su pristojni i zabrinuti da od muke moraš izaći van.

2016-01-11_04-54-00.jpg2016-01-09_01-52-42.jpg

Proveli smo dva dana uživajući u filmskim večerima sa Joeom i njegove dvije kornjače te posjetili još koju plažu gdje smo odlučili praviti se mutavi..možeš hodati 100m i još uvijek biti u vodi do struka, nećemo se valjda gužvati u bazenčiću sa gomilom pomagala za plivanje usred ove ogromne predivne plaže! Skupilo se još istomišljenika, no nisu se marljivi Japanci dali smesti - trči spasilac od jednog do drugog i moli da ne idemo dublje. Uvjerili smo ga da se nećemo micati i da ćemo biti dobri pa je duboko zahvalio (doslovno) više puta i uputio se do sljedećih izgrednika.

2016-01-09..to-11414141.jpg90_2016-01-09_01-45-05.jpg

Stopiranje iako utroje, teče prilično lako, pokupio nas je mladi par i odvezao doslovno ispred Finkove kuće. Pravi srčani csovac, poslao je jasne opise, mapu i sliku stana.. i pustio nam otključanu kuću..divota!

2016-01-09..to-11450804.jpg2016-01-09_02-15-53.jpg

Došao je kući između dva ronjenja i odbacio nas na Maeda cape..aaaah..opet akvarijjj!!

2016-01-11_04-34-48.jpg2016-01-09_02-08-50.jpg2016-01-09_02-14-37.jpg

Napravili smo mu currye i chapatije, kako sam voli kuhati za druge nije mogao vjerovati da nije on u kuhinji..pojeli smo večeru vani uz zalazak sunca i zabavljali se dok nisu došli Japanac Kyosuke i Bengali Jasna - objasnili smo joj da nije ona nikakva Yasna (čitaj Đezna) već obična Jasna..stari joj je volio davno nekakvu Jugoslavenku te nazvao dva psa i nju istim imenom.. mama kaže, nije imala ništa protiv..
Otišli smo opet na Maedu jer je predivno.

2016-01-09_02-01-28.jpg2016-01-09_02-19-49.jpg2016-01-09_02-07-39.jpg2016-01-11_04-44-56.jpg

Dogovorili smo sa Finkom da idemo na kampiranje do sjevera Okinawe pa se opet vraćamo na par dana. Ostavili smo nepotrebne stvari, a što je najbolje, posudio nam je i šator.
Započeli smo sa komedijom, pokupila nas Japanka i odvela doma da objavi dragom mužu Talijanu kako će nas oni odvesti u naš kamp.. a taman je bio usred posla.. Sprašila ga je napominjući kako uvijek nešto prčka ali ionako nikad ništa od toga, bolje nek' spremi SUP-ove na auto da odu iskoristiti dan. Jadan Francesco sa Japankom..možda ga i tuče..

2016-01-11_04-36-44.jpg2016-02-15_02-49-47.jpg
90_2016-02-15_02-48-32.jpg

Dovezli su nas kao svoju djecu do kampa, i oduševljeno se prošetali uokolo jer nisu znali da postoji ovo krasno mjesto. Kamping mjesta su drvene platforme, imamo riječicu pored u koju ćemo se baciti odmah sada, sami smo u kampu, nema doslovno ni pasa. Možda koja zmijica sa postera na recepciji - ajde za ovaj "danger" im dajem pravo. Spustili smo se sa našeg brdašca usred ničega par km do jedinog marketa na cesti i putem zapazili nevjerojatan prizor na zemljanom zidu, otrovnog Habuića (zmiju) kako si ustima kopa rupu za jazbinicu.. To bi valjda trebalo biti upozorenje.
Naša prva noć u šatoriću..haha, složili se kao srdelice i neprospavali noć.. Saunica, a vani čekaju žedni komarci.
Ujutro smo ostavili torbe kod šefa i otišli na kratki trek do Hiji vodopada koji je iznad našeg kampa, bacili se u osvježavajuću vodicu iako naravno posvuda piše "Danger"..

2016-02-15_02-51-51.jpg2016-02-15_02-28-49.jpg2016-02-15_02-27-02.jpg2016-01-09_02-10-23.jpg

Ekvadorka i brazilski Japanac (imaju jaku manjinu tamo) koji su nas odvezli u gradić Higashi susreli smo na povratku sa vodopada - vrlo dobar tajming jer nije da baš vrvi od posjetitelja ovuda..
Pojeli smo si juhicu u ovome osamljenom gradiću i rasporedili zadaće-ja kupujem špežu, oni idu naći plažu za kampiranje. Još smo i uspjeli saznati da bi noćas trebalo kišiti. Malo je reći da smo imali privatnu plažu za sebe, prizor je bio pravi robinzonski. Stvari sklonjene od kiše u udubinama stijena, roba se suši na štapovima, pranje u moru..

90_2016-02-15_02-24-21.jpg2016-02-15..to-45202212.jpg2016-02-15_02-55-03.jpg2016-02-15_02-22-27.jpg

Proveli smo neko vrijeme iskopavajući kanal za kišu koja bi trebala noćas testirati stanje našeg šatora, i onda je došlo vrijeme za razonodu - Japanci su ludi za baseballom, pa eto jedan hommage od nas. Svašta se nađe na plaži, pa tako i loptica, palica, rukavica.. Spremni!

Svaki od nas bio je tim za sebe. Možda ne bih trebala reći, ali moja dioptrija -8,5 i ja smo ih oboje rasturili. I palicu također (baš na toj fotki).
Game over.

2016-02-15_02-54-22.jpg

Noćas je lijevalo, i tek je pred zoru malo kapalo na Buksijevoj strani. Kanal je odradio svoje, ali nije da smo baš spavali..hehe


Yamashishigaki Mutayama Trail je sljedeći koji osvajamo, ustopali smo turiste koji su nas odvezli ubrdo, u svojem slabašnom iznajmljenom autu..hm.. Zajedno smo tražili gdje bi to moglo biti jer Google nije bio od nikakve pomoći. Vedran je našao samo detaljan opis treka na netu, pa nismo ni mi očekivali baš ovakvu uzbrdicu.. ali jako nam je drago da ne pješačimo.. Ono što nas je sve dočekalo bio je predivan pogled i rastureni smještajni objekti - pa ovo je Arenaturist! ;)
Sakrili smo torbe u nekadašnjoj ambulanti i krenuli, ovaj je trail malo ozbiljniji pa ne gubimo vrijeme. Džunglica i sve što sa njom ide..vlaga, vrućina, i bube za čeličenje koje napadaju Buksija, kao da znaju da je novi.. hehe
Nitko od nas ne voli se vraćati po istome putu, pa smo iako znajući kakav je uspon do naših torbi, nakon vrha nastavili spuštati se dalje kroz obraslu stazu. I onda ne znam zašto, ali nije nas čekao prijevoz do našeg brda, već nekoliko km ceste i udri! Pri kraju nas je pokupio nonić u kamionetu i završili smo u selu ponad. Kupili smo kruh i neke kekse u prahistorijskoj trgovini, gdje nam je trgovac poklonio kekse od slatkog krumpira - zar tako loše izgledamo..?

2016-02-15_02-20-42.jpg2016-02-15_01-47-50.jpg2016-02-15..to-44936234.jpg

Umorni i znojni, marendali smo i zatim stopirali pored nekih kuća. Stala nam je mama sa dvoje djece i iako ne razumije baš gdje mi to idemo, slijedeći naše upute, odvezla nas do vrha u svojoj škatulici. Prva brzina dere uši, ali druga ne trpi ove zavoje i strminu.. Crvenili smo se od srama, ali umorna tijela ne daju ustima da progovore. Komentira Buksi kako mu ne bi baš bilo drago da mu žena ovako pokupi autostopere.. pošteno, dok mediji ne prikazuju dobre priče, mi ćemo i dalje slijepo vjerovati da na svijetu ima više loših. Ova mama nasreću nije gledala dovoljno TV-a pa mi imamo još jednu dobru za podijeliti.

Večerali smo uz zvijezde, pokušavši par "pulskih" trikova kao npr. rasturiti tampon kako bi estrahirali končić za koji ćemo zavezati, za ovu priliku, idealni japanski novčić sa rupom u sredini, te pokušati prevariti automat - jer iako nema nikoga, i ovdje je jedan, za svaki slučaj ne bi li netko od Arenaturist-duhova poželio ledenu kavu. Ima čak i wc pa smo se otuširali u umivaoniku!
Noćas smo najbolje spavali, što od trodnevnog nespavanja i jahanja po džungli, pijesku i asfaltu, što od činjenice da je samo malo padalo pred jutro kad smo već odspavali koju uricu.

2016-02-15_02-59-15.jpg90_2016-02-15_01-46-33.jpg2016-02-15_02-19-27.jpg

Vraćamo se iz divljine prema doma, stajemo uz put vidjeti gradić Nago.. Kasnije popodne krećemo stopirati za doma, vrlo brzo nam staje američki par - mladi vojnik i njegova žena naravno; imamo još pedaladu do doma 20ak min pa večeramo vrlo dobru juhicu i uz birice za našeg Finka idemo kući pjevajući.


2016-01-09_02-01-15.jpg

Posted by mokrebicve 07:57 Archived in Japan

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint