A Travellerspoint blog

Bolje ne može - ili može?

sunny 30 °C

Kaohsiung - Taitung - Dulan - Hualien - Taipei

Dovršili smo svoje zdjele mueslija u Trumanovoj sobi i zaputili se na posljednju stanicu metroa, i Truman s nama. Svrbe ga pete, tek je 3 mjeseca doma, a već osjeća kako je sredina bacila okove na njega i srče energiju na široku slamku. Pošao je s nama da se prisjeti osjećaja slobode.
Mjesto je bilo prilično loše, stopirali smo gotovo usred grada, nakon semafora. E to je taj problem - nema prijelaza između gradova, samo više i manje ljudi. :)
Prije nego smo zbilja krenuli, imali smo pune ruke poklona, kao da je Božić. Stao nam je vojnik na skuteru da nas upita primamo li novac, kada smo se nasmijali i rekli da ne trebamo novac, nastavio je sa pitanjem hoćemo li primiti njegov doprinos? Nije nam baš bilo jasno na što misli, ali vratio se sa tri velika soka i puno dobre volje. Raspričali smo se malo jer je znao engleski, još je i obavio par telefonskih razgovora da provjeri ide li itko od njegovih prema jugu.. Sljedeća nije znala ništa osim kineskog jezika, ali je stala vozeći svog retrivera na skuteru i dala nam papaju, banane i mango iz svog vrta. Imali smo mali party nasred ceste!
Onda je stao bucko kojemu je Truman objasnio gdje da nas pusti, odvezao nas stotinjak km dalje, kupio nam neobične vodene kestene i dao skupi planinski zeleni čaj. I slikao nas naravno da se pohvali prijateljima.

2015-10-03_12-10-33.jpg270_2015-10-03_12-11-11.jpg

Taman dok sam se glupirala sa tim čudnovatim kestenima nalik na brkove, stao je On, naše deluxe iskustvo u svakom pogledu za sljedeća dva tjedna.
Nasmiješeni čovac u svojim 60-tima spremno je utrpao naše torbe u prtljažnik i potvrdno kimnuo na naš kartonski znak "Taitung", kao da ga je netko poslao po nas. Mi ne pričamo kineski niti on engleski ali sljedeće sate proveli smo u savršenom razumijevanju, bez ijedne izgovorene riječi. Stali smo na ručak, slušali muziku, smješkao se dok smo oduševljeno primjećivali razliku izmedu zapadne i istočne obale, potpuno suprotnu - za nas očaravajuću.

2015-11-09..oto-6472722.jpg2015-10-03_01-53-14.jpg

Zapadna obala je potez na kojem gotovo ni nema prijelaza gradova, sjećam se kako smo se satima vozili i čekali da izađemo iz grada, ali to se nije dogodilo. Bile su samo više i niže zgrade. Istočna obala zbog svojeg planinskog reljefa nije dopustila jači razvoj, pa se razlika snažno osjeti. Odjednom zelenilo, oštri zavoji, brda i doline. Dugačka pitoreskna obala, crni pijesak i plavi ocean. Prekrasno.
Nakon 2 sata vožnje stao je da nam kupi očišćeni mango i da podijeli s nama svoj plan. Pokazivao nam je fotografije kuće podno planina i pokazivao na sebe. Ono što smo dohvatili nakon par trenutaka čitanja misli bio je poziv u njegovu kuću da prenoćimo tamo, no učinilo mi se preludo pa smo nazvali Trumana. Još je pokazivao mjesto Dulan za koje mi je Truman prije odlaska rekao da je za njega raj u Taiwanu!
Potvrdila su se nagađanja, a i Truman nas je pripremio na tajvansko gostoprimstvo još prije nego smo uopće kročili na ovaj otočić, pa nitko nije bio sumnjičav. No rekli smo Trumanu da nažalost već imamo domaćine u Taitungu, ali simpatični čovac nije se predavao. Kada je saznao vrijeme nalaska sa domaćinima, izračunao je da imamo još dovoljno vremena da nas odveze do svoje kuće koja je pola sata od Taitunga, pa ako nam se svidi, možemo doći kada završimo sa svojim domaćinima. On je tamo do nedjelje ujutro pa će nam pokazati tajno mjesto gdje drži ključ tako da možemo doći kad god nam srce želi. -Je li ovo skrivena kamera?
Znači ponovo: čuli smo već od Trumana koji je i sam stopirao po Taiwanu da su Tajvanci vrlo srdačni, nerijetko kupuju obroke i vode autostopere doma, pogotovo ako nisu Azijati ne bi li se pohvalili susjedima koga imaju, ali ovo ...??

Usput nam je stao da se izbliza divimo fantastičnoj obali, vidimo fenomen vode koja teče uzvodno, te kad je za to došlo vrijeme, pažljivo pokazivao znakove kako bi znali doći do njegove kuće. -Ako nam se svidi, naravno..haha
I eto nas, moderna građevina, tek zgotovljena. Stojiš u kuhinji, lijevo gledaš planine, desno ocean.. drveno pokućstvo, zidovi ostavljeni bez boje jer se njemu tako sviđa.
Izvadio je tri ležaljke i postavio ih na terasu, stavio muziku dok smo grickali pomodorine.. Raj.

2015-10-03..oto-8362250.jpg2015-10-03..oto-8062021.jpg

Nakon predaha išli smo se pokazati selu. Od stare šećerane napravili su prostorije za galeriju prepunu rukotvorina, originalnih uporabnih predmeta tipa stolica, ležaljki, stolova, pa zatim i surf shop, kafe bar; ispred bina i prostor za koncerte. -I nije neupotrebljiv, imaju koncerte na tjednoj bazi.
Nevjerojatan mali gradić.
Nepokolebljivi domaćin odveo nas je u surf shop jer je skužio da želimo i surfati kada dođemo te je s njima podijelio i svoje misli da nam prevedu. Frajer i njegova domaća žena pričali su nasreću oba jezika i čudili se pritom kako mnogo znamo jedni o drugima s obzirom da nam je mimika jedini način komunikacije.

Nastavili smo druženje u vegetarijanskom buffetu u nekakvom fancy kršćanskom centru, posjetili hand made market, lovili ribice na night marketu, bježali od smrada smrdljivog tofua, prošetali po staroj željezničkoj.. Tišinu nismo uopće primijećivali, sve je bilo jasno do najmanjeg detalja.
Yaya i Angus kasnili su na dogovoreni dejt u 21,30 pa je i on sjedio s nama, zvao ih deset puta, te iako smo mu rekli da slobodno ode i ne brine za nas, poput oca je čekao dok se oni nisu napokon pojavili.

Simpatični mladi bračni par naših godina nije se mogao načuditi cijeloj priči, i budućim planovima. Sutradan ujutro išli smo s njima u subotnju kupovinu na markat, još se malo prolunjali uokolo, kada stiže vrhunac ludosti - zove Mr. Zhang da pita želimo li možda umjesto sutra doći danas kod njega te pozvao pritom i njih na čaj. -Hehe, lisac, ovako nećemo morati stopirati.
Prisustvovali smo kratkom tečaju izrade sapuna kod Yaye i Angusa pa pravac Dulan.

2015-10-03..oto-8561474.jpg

I eto, napokon uz pouzdanog prevodioca, predstavili smo se jedni drugima. Saznali smo da je ovu kuću sagradio za svoju mirovinu u prosincu. Njegova supruga nije baš oduševljena idejom i ne želi se preseliti iz Kaohsiunga ovdje, no on je odlučio, pružio je svojoj obitelji sve i sada želi uživati u miru i tišini. Ovu kuću je izgradio za tu namjenu i želi je podijeliti sa ostalima.
Nisu se mogli načuditi koliko znamo i kako smo se dobro sporazumjeli samo uz mimiku, ali da, znamo da ima susjedu sa kućom obraslom bršljanom i da bi želio to i na svojoj, da ima dva sina, jedan studira negdje vani, da želi da povremeno zalijemo papaje i palme... haha
Raspakirali smo ručno rađeni set za čaj napravljen posebno za njega i uživali u divnom tajvanskom oolongu. Večerali smo zajedno u vijetnamskom restoranu u centru mjesta i kasnije uživali u zvuku žaba i mora na terasi. Ne treba napominjati da naš domaćin nije htio ni čuti o ikakvom plaćanju večere ili ičega drugog!
Ujutro nas je pozvao da nam pokaže da je natrpao frižider - čokolada, kruh od 60kn, pomidori, sokovi, papaje, tofu.. i mahnuo pa-pa. Fantazija.
Doručak s pogledom na ocean, mir i tišina, dvije bicikle, domaća kuhinja, vrhunski audio sistem koji nenametljivo obavija zidove....

2015-11-10..to-15364543.jpg2015-11-10..to-15429807.jpg

Aboridžini i malo ljudi. Ugodna promjena. Pijesak crn, plaže beskrajne, prazne.

2015-10-03_12-27-42.jpg

Sutra surf škola!
Da skratimo, proveli smo cijeli dan na vodi minus pauza za ručak = osam sati. Neumorno smo se vraćali po još ludog osjećaja kada uhvatiš val, brzine kod koje poput djeteta zaboraviš što si ono trebao napraviti, još veš-mašina ( ono kada val uhvati tebe ), pokušavali ustati. Izgleda lako, sve nam je jasno, ali ruke ne slušaju hahaa...

2015-10-03_12-28-50.jpg2015-10-03_12-51-59.jpg2015-10-03_12-49-14.jpg2015-11-14_07-56-30.jpg

E da, dragi Mr. Zhang pustio nam je i stari skuter pa smo se nesreću bez puno muke, skršeni ali sretni vratili u naše brdo.
Navečer smo se spustili na pivo sa novostečenim prijateljima sa surf tečaja, nekoliko Južnoafrikanaca živi u Dulanu, pa smo dobili uvid u priču i situaciju tamo iz prve ruke, nekoliko savjeta za nas turiste.

1714639784..to-77243087.jpg18394442554_6ece981721_o.jpg

Narednih nekoliko dana uživamo u svima blagodatima novoga doma i okolice. U petak stiže obitelj Zhang i Truman, pokupili su i njega da se svi zajedno družimo! Dočekao nas je uz ushićeno oduševljenje: "You live in paradise!"
-Istina.. Stigao je i njegov sin Ying Chi koji studira u SAD-u, pa smo prebirali po pitanjima koja još nismo uspjeli postaviti na prvom susretu. Imaju obiteljsku tvornicu vida u kojoj rade g. Pingson i njegova supruga, njegova 2 brata, žene i djeca, svi zajedno žive u istoj kući. Kaže Ying Chi, tijesno je, ali nedostajalo bi mu da je drugačije. Gđa Fumae nije spremna preseliti se, smatra da treba još biti blizu sinova dok se ne osamostale. Njemu nije teško svaki vikend voziti 3,5h kako bi uživao u raju, a kroz nekoliko mjeseci zamijeniti će smjer i onda posjećivati Kaohsiung. Poslao nam je naknadno video svojeg radnog okruženja... ajme užasa. Zaglušujuća buka, gomila stvari posvuda, strojevi...
Zabavljali smo se cijeli vikend kuhajući, razgovarajući, otišli u brda loviti ribe, u posjet poznatoj obitelji koja živi usred džungle sa 3 djece..

1902080974..to-76859509.jpg2015-11-14_08-38-38.jpg2015-11-22_10-58-58.jpg

Nedjelja je bio dan za bušenje, postavljanje kaligrafije pjesme koja govori o sadašnjem trenutku, spokoju, na glavni zid u kući. Prema želji Mr. Pingsona nas dvoje smo stavili puzzle Noine arke na zid jer kako kaže, želi se sjetiti nas svaki put kada je vidi. Izgovorio je prekrasne riječi, zahvalio što nas je imao prilike upoznati, otvorio nam vrata svoga doma i pozvao naše prijatelje da nam se pridruže, bilo kada i zauvijek.
Toliko jednostavno i čisto.

18829350068_9a8d0522a9_o.jpg2015-11-14_08-43-18.jpg

Ovakvo nevjerojatno iskustvo zamislilo nas je nad raznim područjima, i izvrtilo razne perspektive. Lekcija iz ljudskosti primljena.

I opet smo ga pozdravili iz njegove kuće, u utorak krećemo sa Trumanom za Hualien. I da, kupili smo karte za Okinawu, Put kaže da je sada pravo vrijeme, za tri tjedna smo tamo!

Krenusmo na naše epsko putovanje do Hualiena.

2015-11-09_08-51-22.jpg2015-11-14..to-41195434.jpg

Čeka nas najmanje 4 sati vožnje, troje smo, i ljudi je puuuno manje nego na zapadnoj strani, no po našem iskustvu - to je čak i prednost.
Uglavnom, stigli jesmo glatko, a naših pet prijevoza za 160km izgledalo je ovako: Prvi par općinskih službenika odbacio nas je do sljedećeg sela, i prema tajvanskom "pokaži svog autostopera" stilu, doslovno nas išli pokazati uredu, dali nam boce čaja i odbacili natrag na cestu. Sljedeći je bio inspektor higijene koji je išao provjeriti rižu za nadolazeći festival. Kaže - sve je u redu. Sa sljedećom gospođom nismo stigli daleko, ali nas je odvela u svoju aboridžinsku zajednicu Amisa-selo Pisiliang gdje živi i ima kulturni centar. Ručali smo sa famejom i prijateljima, poslušali svirku na originalnim Paw Paw-ima - bubnjevima izrađenih od bova, ovčje kože i drvene baze.. Oni su nastali na ovom području kao briga za mlade koji su kretali stranputicama..

2015-11-14..to-41116736.jpg2015-11-14_07-16-19.jpg2015-11-14_07-15-51.jpg2015-11-14..to-41363391.jpg

Malo smo se spržili na suncu, a onda je stao kamion jaja, pa smo se ohladili s vjetrom u kosi. Posljednji simpatični gospodin zapečatio je tajvansku dobrotu pa smo iz auta zakoračili doslovno u hostel.

2015-11-14..to-41580220.jpg2015-11-14..to-41468535.jpg

Javili smo se na našu workaway dužnost, ali šefica Jasmine nije tu već u Taipeiju /naknadno smo saznali da su dragi i ona imali gadnu svađu.. Upoznali smo dragoga i njegovu mamu koja priča samo mandarinski..
Uglavnom, imaju dva hostela, mi ćemo spavati u novijem. Upoznali smo Daniela, Amerikanca koji nas je upoznao sa detaljima. On je tu već duže, koristi Hualien kao bazu dok obavlja razgovore i odlučuje gdje će živjeti sljedećih godinu dana i obavezati se kao učitelj engleskog jezika. Ili jednostavnije - čeka tko će mu ponuditi više para. Ovdje podučava Joe-a engleskome jeziku ( Joe je samo inačica kineskog imena naravno ), simpatičnog mladog recepcionera koji radi od 11h do 23h.
Prisustvovali smo njegovom prvom potpuno samostalnom check-in-u na engleskom jeziku! Woohooo!
Radimo 25h na tjedan, čistimo oba hostela od 11-14, prema popisu koji nam je dan navečer. Popodne slažemo posteljinu ili kupamo Maxa, 18-godišnjeg dlakavog šefa smjene. Sobu i delo dijelimo sa Čehinjom Lenkom koja je stigla isti dan kad i mi. Lijepo je i čisto, novo, no ispostavilo se da nam je soba prilično frekventna. Djelomično jer su oba hostela vrlo popularna te time i puna svaki dan, a kad nisu puna, naša soba jest jer kako su Tajvanci također ovisni o klimi, ona trpa sve u našu da uštedi na struji.

2015-11-14_07-19-58.jpg2015-11-14_07-17-10.jpg270_2015-11-14_07-23-21.jpg18034688739_1798ed661b_o.jpg

Truman je došao posjetiti prijateljicu koja stopira po Europi već oko 2g, ima 42g i vratila se samo na bakin pogreb. Zajedno smo posjetili još jednog prijatelja koji ima prilično neobičan i doslovno handmade hostel, jer se ona sama sjeća kako je lopatala ovdje kao workawayer prije par godina. Zanimljiva je priča bila nje kao solo žene stopirajući po Rumunjskoj, Bugarskoj, Turskoj, i susreta sa zahtijevanjem seksa od strane kamiondžija, čak troje u jednom danu! To iskustvo je nije pokolebalo niti najmanje, kaže da je naučila naći mir i poistovjetiti se sa tim jadnim ljudima i njihovim životima, te na licu mjesta reagirati suprotno od onoga što bi svi mi pomislili. I to ju je izvuklo, svaki put.
Izgrlili smo se sa Trumanom jer se oni sutra vraćaju u Kaohsiung i zahvalili na pozivu u Taiwan, ovaj Azijski tigar je zaista nešto posebno. I naravno, bez sumnje, vidimo se opet!

Zahvatilo nas je prilično trulo vrijeme, kiša svaki dan, no uspjeli smo u pauzama posuditi loptu od Joe-a i posjetiti par košarkaških igrališta. Imamo i bicikle na korištenje pa se vozikamo do kineske kafeterije koju smo na opće oduševljenje otkrili nedaleko. Tip buffet restorana, prilično raznoliko, extra jeftino i ukusno. Nudi sva nama dobro poznata jela, i okus je nepogrešiv.
Klice, mahune, patliđani, buča, razno zelenje, više vrsta tofua.. izrezane na isti način, u istom umaku i začinima. Razlog tome vjerovatno leži u detalju da ništa ne pripremaju potpuno neovisno, svi imaju iste kupljene umakiće i paste, što znači da im okuse određuje prehrambena industrija. Uvijek isti soya, chili, fish, oyster umak sa istim omjerom začina.
Dok se jede na limenim stolovima, gleda se TV. Presmiješno je promatrati tajvanske vijesti. Sve skupa izgleda kao neki dječji program, sa bezbroj raznobojnih natpisa od kojih neki blinkaju, neki ne, po cijelom ekranu. Da se razumijemo - Taiwan je iznimno sigurna zemlja, što si uvijek iznova potvrdimo kada prisustvujemo projekciji njihovih vijesti. Video snimke prometnih nezgoda u kojima je auto oduzeo prednost skuteru, te su se očešali jedno o drugo, ponovljeno X puta. Nitko nije naravno ozlijeđen, osim ogrebanih limova.. Daleko od toga da zbilja voze kao luđaci i da sami priznaju veliku razliku između njih u autu i njih uživo. Vrlo tiha, sramežljiva stvorenja pretvaraju se u gremline za volanom. Nemaju strpljenja, niti pješački prijelazi išta znače.
No usudili smo se kruzati našim bicikl-kašeticama po gradu, nađeš neki mir u toj košnici. A i mochiji su već postali ovisnost. Ovdje su valjda posebno poznati, a i čokoladom omotana verzija sa punjenjem od kikirikija mi je nekako prirasla srcu. To, bubble tea i muzički kamioni za smeće, najbolje iz Taiwana! ( Svaki dan između 18-19h, obavezno dočekuju kamion za smeće, koji svoju blizinu oglašava glasnom prepoznatljivom melodijom, i koja ne izlazi iz glavee!!! )

2015-11-14..to-41700737.jpg2015-11-14_07-23-36.jpg2015-11-14..to-41806402.jpg

Radni ritam je približno isti, čak i ako imamo sve sobe i kupatila za očistiti, nas troje sve stignemo za max 3,5 sata, što znači da ćemo raditi 7 dana u tjednu. No Jasmine je jasno da mi nismo tu došli čistiti, pa predlaže da pratimo prognozu i tada odemo u Taroko nacionalni park, nevezano za sate.
Draga je i fer prema nama, svako toliko nam kupi nešto za prigristi, napravi kavu na svojem novom automatu.. Njih 4 ( Jasmine, John, Bucko i mama ) imaju prilično tužne živote. Svi žive u hostelskoj sobi, jedu hranu iz kartončića i rade od 11-23h..

Kišne dane ispunili smo zidnim slikarijama i tako skupili sate pa smo zadnjih 4 dana imali slobodna. Došlo je još workaway ekipice pa smo poučili dva momka kako se čisti wc i predali tajne baratanja močom.

2015-11-14_07-24-15.jpg
90_18830307530_bea980ab2a_o.jpg

Izbor dana za Taroko pokazao se idealnim. Iako je do tamo kišilo, naša moto-tandem-roza-kabanica kupljena u Laosu i teška više od kilu već pet mjeseci u mojem backpacku, iskazala se. ;)

18394415094_9c8d6066ab_o.jpg270_18830737199_310f903af9_o.jpg

Na ulazu je granulo sunce. Iza imena Taroko gorge stoji 19km kanjona, najdubljeg mramornog kanjona na svijetu. Osim 60km koje se može provozati, putem par pješačkih staza mogu poslužiti za razgibavanje nogica.
Ručak na drvenoj platformi uz zaglušujuće zvuke vodopada i podivljale rijeke samo par metara niže dok susjedi na susjednoj klupi grickaju crne kokošje nogice, la vita è bella!

Večer prije našeg planiranog odlaska Jasmine je kupila tiramisu tortu iz poznate pekare, par pivica..i ciao Hualien!

2015-11-14_07-25-31.jpg2015-11-14_07-21-04.jpg

Ujutro smo othodali do mjesta za stopiranje i pričekali neko vrijeme. Isplatilo se jer smo dobili društvo umirovljenog profesora koji je znao engleski i uputio se u Taipei. Potez je predivan, brdovit, zelen.
Kao da svi već imaju ustaljene manire prema autostoperima, i on nam je kupio ručak u nezaobilaznom lancu američkih marketa 7/11, i putem sok od lubenica koje su gigantske u ovom području, ali ne baš i jeftine. Pustio nas je srećom u gradiću prije, jer kaže da u Touchengu nemamo što raditi pa smo ubili vrijeme do 19h kada Kanchi, naša cs domaćinka završava s poslom.
Kanchi je naših godina i također voli putovati, no zapela je u prodaji nekretnina i radi skoro svaki dan, 12 sati !! Šteta prekrasnog prostranog stana koji je sama originalno uredila, samo spava u njemu..
Ujutro smo otišli do gradske tržnice gdje nas je počastila doručkom u obiteljskom vege baru, jer je i ona za nevjerovat', vegetarijanka odmalena! -Ča bi reć za jenu Tajvanku..
Odlučili smo ostati ovdje i pozabaviti se surfanjem, završili smo stopanjem do Honeymoon beacha sa simpatičnom domaćom ženicom koja je zajedno s nama tražila surf plažu. Valovi nisu tog dana bili po mjeri pa smo se vratili i toćali noge u vrelim izvorima usred grada, i pustili ribicama da nam grickaju stopala..

2015-11-16_03-47-45.jpg2015-11-16_03-48-48.jpg2015-11-16_03-49-28.jpg2015-11-16_03-49-07.jpg

Kamo sreće, Kanchi gre u Taipei poslovno baš kad smo i mi planirali! Strpali smo se nas petoro ( sedmero računajući torbe ) u Swifta njene kolegice, i jedva izdržali put. Do vrata, naravno.
Lijepo je znati gdje spavamo - još kad su to naši prvi, iznimno radosni trenuci u Taiwanu..savršenstvo. :) Dočekao nas je Steven jer im zgrada ima osoblje kao u hotelu.
Zaputili smo se busom u grad na ručak, otišli u već poznati kvart i uživali u posljednjim kartonskim obrocima Taipeija... Tajvanska elipsa je zatvorena, nakon točno dva mjeseca.. Uf, zadržali smo se ovdje, ali brzo je proletjelo.

Triniti kaže da voli naše prisustvo, odjednom se njen pretrpan prostor oslobodi i onda može uživati s nama. Ona to naravno objeručke prihvati i da gas! Za ručak smo je učili raditi chapati, a ukusnu večeru smo upotpunili divnim pogledom na svjetla Taipeija u poznatom restoranu.
Za kraj smo se natrpali poznatim hot-potom, koji funkcionira na sljedeći način- rezerviraš svoja 2 sata za stolom u čijoj sredini je posuda sa juhom. Ideš uokolo i trpaš si sve što želiš staviti unutra: morski plodovi, riba, povrće, meso.. Ima i deserta, sladoleda, voća, čaja, umaka, salate... Sve se odvija jako brzo jer naravno da nas sve zaposjedne onaj osjećaj posljednjeg obroka u životu, a oči i želudac udvostruče veličinu.

90_2015-11-22_10-14-06.jpg2015-11-22_10-14-35.jpg2015-11-22_10-14-15.jpg

Oprostili smo se sa našim dragim prijateljima, presretni što ih imamo u svojim životima, i sigurni da ćemo se opet vidjeti.

Letimo za Okinawu, uzbuđeni jer zvuči tako nestvarno, i jer tamo imamo dejt s jednim Puležanom!

Posted by mokrebicve 22:23 Archived in Taiwan

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint