A Travellerspoint blog

Formosa intro

overcast 17 °C

Taipei - Taichung

Netko bi rekao sreća, ali mi znamo da je to jednostavno tako, slijećemo na isti dan, u isto vrijeme, na isti aerodrom kao i naša nepoznata domaćinka koja se vraća kući iz Tajlanda.
Taiwan je došao sada na red, prilično iznenadno. Naš Couchsurfing prijatelj Truman kojeg smo prije 2 godine ugostili dvaput, nakon 20 mj putovanja vratio se u domovinu i pozvao da ga posjetimo. Put je rekao može sada - pa eto nas!
Smijemo ostati do 3 mjeseca bez plaćanja vize, Taiwan je prekrasan, Tajvanci su vrlo srdačni prema strancima - što još poželjeti? Još u 16st portugalski moreplovci primijetili su predivan otok i nazvali ga doslovno tako ( "Ilha Formosa" ), pa idemo provjeriti jesu li bili u pravu..

Kako nas veliki gradovi ne zanimaju, mislili smo zaobići Taipei, no kako mjesta čine ljudi, sretni smo da nismo. Truman nam je dogovorio smještaj kod svoje najbolje prijateljice Triniti, koja nas eto čeka pošto se naš avion prilično turbulentno probija kroz oblake i kasni..

Na Imigraciji pita On, uredan i ozbiljan kao i zakon njegove države, gdje nam je izlazna karta? -Nema. Nastavak je logičan: Kako nema, koliko ostajemo, gdje idemo nakon? Odgovor da nemamo plana, ne znamo koliko ostajemo i samo putujemo gdje nas noge nose u njegovom je sustavu uzrokovalo resetiranje što je potrajalo par sekundi, a onda se kvalitetna tajvanska mašina nabrzinu sabrala i nastavila sa pitanjima. -Istim, naravno - za slučaj da se nismo razumjeli. Odgovori nisu pripadali niti jednoj kategoriji, pa se naposljetku predao, pitao koliko nas ima te kada je Vedran pokazao na mene iza žute linije, samo lupio pečat i maknuo nas sa očiju kao da smo vrlo opasna prijetnja njegovom pravocrtnom sustavu.

Dočekuje nas mala obitelj: Triniti, uspavana dvogodišnja Enen i Stephen. Azijati znaju često promijeniti ime kako bi njihovim ne-azijskim prijateljima bilo lakše zvati ih. Već je prošla ponoć, do grada imamo uricu vožnje, dobro da imamo njih jer bi vjerojatno spavali na aerodromu. Vani je hladnjikavo, brr.
Triniti je vesela 42 godišnjakinja, sam svoj majstor, radi doma - crta story boardove za TV reklame - nešto poput stripa za reklamu koja će se tek snimiti, a Stephen je agent nekretnina. Ritam im je više noćni nego dnevni, tako da do deset nitko nije ni trepnuo! Nakon tri tjedna ranojutarnjeg ritma i nemile vrućine, ova jesenska hladnoća, moderan stan i čiste plahte rade svoje, ne možemo vjerovati kako smo se brzo prešaltali! Ovih dana je od 16-18 stupnjeva i kišica sipi, radosno smo izvukli rifle, čarape i patike sa dna torbe i ušuškali se u plahtice svaku večer.
Kod Triniti je opušteno, ona puno radi, crta po cijele dane. Njen stol je centar stana, ali ne smeta joj ni TV ni muzika ni plesanje na spotove.
Mali Mogli (Enen) dopuže svako jutro k nama po stepenicama, tiha je, samostalna i svojeglava. Zabavlja se sa svojim stvarima i ako slučajno ostavimo tablet ili fotoaparat negdje, ne prčka po njima već nam ih brižljivo donese da ih spremimo.

2015-07-31_05-46-18.jpg90_2015-08-05_11-52-02.jpg

Prvi dan Triniti se odmah ubacuje u ulogu vodiča, sprema svoju ekipu i idemo autom u centar na rani ručak. Kineski tip ručka i općenito bilo kakvog zajedničkog obroka je puno škudelica sa različitim jelima, pa se na našem stolu našlo nekoliko vrsta tofua, obareni zeleni grašak u ljusci, rezanci od tofua, nekakava zelenjava.. Oni jedu brzo i ne odmaraju nakon, što se odražava na izgled restorana, pa se ovdje ne očekuje ništa više od malih plastičnih stolica bez naslona i limenih stolova, bijelih pločica na podu.
Morali smo odmah krenuti sa isprobavanjem svih tajvanskih specijaliteta, pa krenimo: aiyu - ledeni desert, komadi želea od posebne vrste smokve u limunovom soku; pearl milk tea - crni tajvanski čaj sa mlijekom i kuglicama od tapioke, dolazi u bezbroj varijanti - njega smo doduše prvi put probali u japanskom restoranu u New Yorku, nakon čega smo od Trumana saznali da je to tajvanski izum; mochi - knedle od rižinog tijesta od posebne vrste riže -"ljepljive", sa raznim punjenjima, ova ulična varijanta je samo uvaljana u smeđi šećer i sezam, dok će ti ih neke nonice napuniti s time na licu mjesta.

2015-08-04_11-15-45.jpg2015-08-05..to-47473609.jpg

Idemo doma na predah i blejanje u TV, pridružuje nam se Trinitina sestrična pa zajedno uživamo u leichi- topli napitak spravljen od tople vode i mljevene mješavine listića čaja, pečenih sjemenki i orašastih plodova, s dodatkom ekspandirane riže, ponekad bilja tradicionalne kineske medicine..

90_2015-08-05_12-12-07.jpg

Nakon popodnevnog odmora, neumorna Triniti pakira nas na night market, nastavljamo probavanje - njoki punjeni hobotnicom, mega lignja na ražnjiću, nekakvi njoki od rižina tijesta punjeni crnim mljevenim sezamom u slatkoj vodici.., i napokon - smrdljivi tofu!
Uf, tajvanski specijalitet smrdi kao kravlji izmet, ali se nadamo da će okus biti drugačiji.. nije.. Oboje smo ispljunuli svoje zagrize dok su se oni zabavljali prizorom. Ima tu hrpa hrane, ali za nas slabo. Biraj između kobasica u kobasici, pačjih glava, crnih pilećih nogica, iznutrica, neidentificiranih mesnih oblika, ribljih masa..

2015-08-27_01-09-18.jpg2015-08-04..oto-9563152.jpg2015-08-04_11-34-29.jpg2015-08-27_01-09-30.jpg

Uz toliki broj night marketa, koji su mješavina naše pučke fešte i sajma - samo bez muzike, ne znam zašto bi itko kuhao doma. A s obzirom na svakodnevnu posjećenost onih kojeg smo mi pohodili, čini mi se da i nisam daleko od istine.. Na onim većima ima i odjeće, igračaka, zabavnih igara, a u pokušajima privlačenja kupaca nisu napadni kao većina jugoistočne Azije, ali mogu reći da imaju vrlo zanimljive načine..

2015-08-05_12-20-21.jpg2015-08-05_12-17-28.jpg90_2015-08-04_11-42-33.jpg90_2015-08-04_11-42-45.jpg

Na couchsurfing stranici slučajno nailazimo na besplatni obilazak grada u studentskoj organizaciji, eto baš sutra. Do grada imamo 20min busom pa ručamo u studentskom kvartu, mješavina otmjenih trgovina, originalnih kafea, i što je najbitnije za studenta - mjesta za hranjenje. Porcija riže sa tri priloga 10kn. Voda besplatna. Nije loše.
Tajvanci su ludi za kavom, ima vrlo zanimljivih kafića i dobre kave. Najzanimljivija je ona "siphon coffee" gdje led polako kapa i prolazi kroz mljevenu kavu...za strpljive.
Iako je sipila kiša, skupilo se petnaestak ljudi pa smo svi oko 3 sata poslušno slijedili elokventnog mladog Tajvanca, i njegove dvije pomagačice. Kako je sam Aboridžin, saznali smo nekoliko detalja o tih 2% tajvanskih stanovnika, 16 različitih plemena sa svojim jezicima i običajima koji su živjeli na ovim područjima 8000g prije nego su Han Kinezi počeli naseljavati Taiwan u 17.st.

90_2015-08-04_11-55-11.jpg
72F0E79BBF33F5905795C407F5A11367.jpg

Ujutro idemo na brdo s kojeg se divno vidi Taipei 101 i cijeli grad, lijepo je vidjeti džunglasti predio nadomak milijunskome gradu. Naravno da Kinezi ništa ne rade bez simbolike, pa je i ova nekadašnja najviša zgrada na svijetu pažljivo sagrađena. Sama zgrada je zelenkasta i liči na bambus, čime simbolizira brz rast i fleksibilnost, dobrodošla obilježja financijskog centra države; za svaki dan ima određenu boju kojom noću svijetli; podijeljen je na 8 sekcija - broj koji za Kineze označava prosperitet; 44. kat je vješto zamaskiran jer je broj 4 nesretan; broj 101 je broj katova, ali i broj nakon savršenog broja 100.. Zbilja je poseban.

2015-08-04_11-51-04.jpg2015-08-04_11-32-09.jpg

Nakon četiri dana, teška srca objavljujemo da ćemo put pod noge, što Triniti fino odbacuje rekavši da sutra idemo u Jiufen i da smo prekratko tu.
Jiufen je maleni planinski gradić, nekadašnje nalazište zlata, a danas popularno vikend odredište.
Kako je i njima sve vezano uz hranu, okosnicu svega čini zanimljiva market uličica sa trgovinicama suvenira, hrane, pića, sve fino i nenametljivo ponuđeno. Kuhani morski mega puževi; opet neke pržene knedle sa ribom (ne pitaj kojom); sladoled sa naribanim smeđim šećerom i listovima korijandra umotan u palačinku; jaja kuhana u crnom čaju; iron eggs - jaja kuhana više puta, marinirana u soja umaku i sušena; taro, yam ( nešto slično slatkom krumpiru ) njoki sa tapioka kuglicama, grahom i nekim zelenim rezancima u slatkoj vodi.. Uf, deserti im nisu baš jača strana.. Grah ( zeleni, crveni, bijeli.. ) koriste SAMO u desertima, i ne mogu ga zamisliti u slanoj varijanti.

2015-08-05_12-04-01.jpg2015-08-05_12-03-38.jpg90_2015-08-05_12-00-50.jpg2015-08-27_01-13-46.jpg

Nakon što je Triniti kupila prilično skupi oolong čaj ( 400kn za 50g ), otišli smo u poznatu čajanu ( tea house ) i zamolili tea mastera da nam umjesto njihovog ( kojeg je svejedno platila ), pripravi taj. Ono što je slijedilo je promatranje stručnjaka na djelu i nikad bolji čaj niz grlo, zbilja je poput vina, ima razne nijanse koje se postepeno ukazuju i slatkasti aftertaste koji ostaje.. Divota. Listići kvalitetnog čaja mogu se koristiti više puta, a svaki je vremenski različit. Ako ostane predugo u vodi, gorčina preuzme i zasjeni divne nijanse aroma. Govorimo o sekundama.
Slijedili smo upute i pokušali imitirati majstora, no njegov je ipak ostao mrvicu bolji..;)

2015-08-05_12-01-53.jpg2015-08-04_11-22-15.jpg

Neumorna Triniti iskoristila je noć za crtanje pa smo se rano popodne uputili na aktivan izlet u Bali, gradić na ušću rijeke Tamsui. Utrpali smo bicikl, romobil i sebe, te se kao djeca vozikali lungo mare, mijenjajući se na pokretninama. Odmah prijeko je stari lučki gradić Tamsui do kojeg smo prešli brodom i nastavili se vozikati. Bicikl ima električnu pomoć pa čupa nas troje bez problema, a romobil šiba kao raketa, također na električni pogon. Tu smo isto morali probati neke poznate rižine rezance utrpane u tofu, sok od šljive, mekani slatki tofu..
Zbilja jedu sve i svašta. Najčešće ne znaju što jedu, pa ih naša pitanja zbunjuju. Njima - glavno da je dovoljno dobro da pojedu. Ili je meso ili je riba ili je nepoznatog porijekla u disco bojama. Koja riba? - riba.
A s obzirom na prehrambenu industriju bez ikakve kontrole, možda i bolje da ne znaju. Zadnji skandal je izbio prošle godine sa uljem za prženje koje je zapravo reciklirano otpadno ulje iz kanalizacije klaonica i ostalih nepoznatih mjesta. Tvornice mućkaju svoje kombinacije, pa ako je masi ukusno - svima dobro!

2015-08-04_11-17-47.jpg2015-08-04_11-26-02.jpg

Navečer smo uvjerili Triniti da sjedi i radi, mi volimo ponekad ostati doma i ne raditi ništa, jesti, igrati se sa Enen, blejati u TV.. Još kad nam donese vrećicu čipsa veliku skoro kao Enen, čokoladne brusnice, sušeno voće i leichu, e pa večer može početi! Žao nam je što Stephen ne zna engleski pa ne možemo puno komunicirati, vrlo je drag. Triniti mu prevede većinu, ali kad nje nema igraju osmjesi i mimika.
Ona ima pune ruke posla, ali voli zujati okolo pa kaže da koristi nas za motivaciju jer bi inače samo sjedila doma i radila. Iako bi mogli ovdje ostati još mjesec dana, sutra idemo dalje, prema Taichungu.

2015-08-08..oto-5769883.jpg90_18ADD32BDE5781428D5E66C73CF52984.jpg

Triniti nam je nacrtala znak i odvezla do mjesta za stop, Truman nam je oduševljeno prenio svoje iskustvo stopiranja po Taiwanu pa smo bez razmišljanja stali na cestu. Nakon 15ak minuta, staje taxi sa već jednim čovjekom unutra i iako ne zna engleski uvjerava nas da nam neće naplatiti. Dvije i pol urice u prostranom i klimatiziranom autu, bez priče jer vozač već ima kompanjona za priču. Iako smo to tek par minuta kasnije shvatili, odvezao nas je točno gdje nam je trebalo. Glatko.

Naš domaćin, Kevin, je u svojim pedesetima, inženjer informatike koji je nedavno dao otkaz. Aktivno uči slikanje uljem na platnu i planinari sa svojom ženom. Otpratio nas je u stan koji mu služi kao atelje, mrvicu zapušten ali vrlo lijep dvosobni stan. Sve je u drvu, pa tako i naš krevet na kojem ćemo dobro izravnati kičmice.. Imamo cimera, Australca koji pokušava naći nekakav posao..ili možda ne.

2015-08-27_03-50-01.jpg2015-08-27_03-18-47.jpg

Sutradan provodimo ugodno popodne, svi troje pijemo čaj sa Kevinom i njegovom ženom. Zaljubljenik u čajeve i kavu, daje nam da probamo njegovu domaću ledenu kap-po-kap kavu, kvalitetne oolong čajeve, pokazuje kolekciju mini čajnika i šalica ( kineski stil pijenja čaja ) i objašnjava neke detalje.

2015-08-27_03-18-47_2.jpg2015-08-27..to-14477963.jpg

Navečer još đir do night marketa da probamo zadnji specijalitet i potvrdimo svoju nesklonost tajvanskoj kuhinji - omlet sa kamenicama i nekakvim slatkastim umakom od pomidora..ugh.. Pored velike zelene površine usred grada nekoliko izvođača zabavlja publiku, roditelji nadgledaju djecu u nekakvom čudnom ograđenom dijelu, par stolova sa originalnim rukotvorinama privlači prolaznike..
Taichung nam je ostao u sjećanju kao vrlo ugodan grad za život, dovoljno velik, a opet ne prevelik. Sa svojih tri milijuna stanovnika, ima nekakvu smirenu energiju, a opet izbora napretek. Da trebamo birati, vjerojatno bi ovdje živjeli.

Trebaju nam vreće za spavanje za boravak na farmi koja slijedi, pravac Decathlon. Uf, dugo nismo bili u shoppingu. :)
Par stvarčica, i torbe su nam veće nego ikad. Odmorili smo noge u jednom od mnogobrojnih kafića sa čajevima i probali njihov specijalni izum - ledeni oolong čaj sa slanim vrhnjem. Izvrsno!

90_2015-08-27_03-22-59.jpg90_2015-08-27_03-21-34.jpg

Nesreću smo blizu izlaza grada pa hodamo 2km do odvojka za autocestu, malo je nezgodno za stopiranje pa hodamo dalje. Nedjelja je, ali vjeru držimo u 23 milijuna ljudi koji borave na ovome otoku stoga se ne zabrinjavamo za gustoću prometa. Ubrzo je stala vesela žena da nas pita što mi to radimo i podijeli s nama svoju zabrinutost da nam neće nitko stati, stopiranje je vidjela samo na TV-u. Umirili smo je rekavši kako smo upravo stopom došli do Taichunga, i zahvalili na brizi. Nakon dvadesetak minuta primjećujemo auto koje je ne tako davno vrlo oprezno prošlo pored nas, samo što ovaj put staje. Žena srednjih godina, ne ide do naše destinacije, ali će nas odbaciti do odmorišta deset km dalje od njezine. Priznaje da se vratila jer je pomislila da sigurno može nekako pomoći, a nikada nije stala autostoperima.

Taman prije policijskog auta, stao nam je simpa čovjek i bez riječi engleskoga, odvezao nas u malo selo gdje se nalazi eko farma na kojoj ćemo volontirati sljedeća dva tjedna. Kad nas je nakon uricu i pol vožnje pitao za mapu da provjeri je li na pravom putu, shvatili smo da nas vozi potpuno van svoje rute. E sad, kako mu objasniti da nas ne mora odvesti točno tamo..?
Još nam je i zahvalio kad smo se rastali dok smo mi bezbroj puta izgovorili "hvala" na kineskom, ne znajući kako se odužiti ovom divnom čovjeku čije je djelo za nas ostalo tako čisto i neuvjetovano. Zabilježeno nikakvom fotografijom, izmjenom maila, riječi, niti svjedokom. Pokupio nas je i odvezao gdje trebamo. Toliko jednostavno.
Ali nije.

Posted by mokrebicve 17:25 Archived in Taiwan

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint