A Travellerspoint blog

Malajski island hopping iliti ljenčarenje po otocima

sunny 38 °C

Georgetown (Penang) - Langkawi

Na petak trinaesti smo Paco i mi krenuli dalje prema otoku Penang, svatko na svojoj cesti, stopirajući. Andrewa smo dan ranije ohrabrili da učini isto pa smo se naposljetku istu večer svi zajedno opet našli na couchsurfing partyju.
Malezijci su prilično angažirani oko cs, možda čak i previše. Kako nam je opisala Bella, ponekad se malo zanesu pa svojataju svoje goste i zamjeraju ako im netko zašprehava "njihovoga couchsurfera".. Kaže ona, spretne sredovječne Malezijke našle su novu dimenziju pa ga koriste za hvatanje mladih Zapadnjaka. Nije loše..
Malezija nastavlja biti iznimno ugodna i brza stop-destinacija, ustopali smo umirovljeni indijski par, taman da dobijemo još malo savjeta za Indiju. I oni su nas odvezli par km dalje od njihove destinacije, do mosta za Penang.
Nakon par minuta stala nam je solo Malezijka, jedino što joj vidiš su šake i dio lica od obraza do vrha brade. Vani je skoro 40 stupnjeva.
Otok Penang povezan je sa kopnom mostom i trajektom, nakon čega odmah počinje Georgetown, drugi malezijski grad po brojnosti stanovnika. Naša poslovnjakinja ostavila nas je u centru hitajući na sastanak pa smo se ohladili u Starbucksu i našli si hostel.

2015-06-22_12-14-46.jpg90_2015-06-07_05-49-40.jpg

Po prvi puta prisustvujemo couchsurfing meetup događaju, a da nismo mi domaćini kao kod Belle. Prilično je zabavno i korisno - nađu se domaći, turisti i došljaci koji žive tu neko vrijeme pa čuješ doživljaje iz svih kuteva.
Iranac Farzan ponudio se vozikati nas uokolo, taman je zatvorio biznis pa ima vremena za druženje. I on ima svoju priču - u svojim je 40-tima, ima dijete u Iranu, farmu kokoški, ali sreću je bez ijedne riječi engleskog ili malezijskog došao pronaći u Maleziju, za njega jedinu bolju opciju koju mu njegov "shitty passport" pruža. Zaboravljamo, ali toliko je brutalno. Ideš tamo gdje te vanjska politika pušta..
Sutradan smo proveli na plaži sa Farzanom i još dvije Kanađanke, hodajući dvije urice po zanimljivim puteljcima kroz šumu i izbjegavajući vragolaste majmune. Malezijke se kupaju u svojim crnim plaštevima ispod kojih imaju duge hlače i majice te mrko gledaju sve koje ih nemaju. Nabrzinu sam se utoćala u majici.

Kako ovdje sve živne kasnije popodne, tako i mi poštujemo ritam, doduše ne znam tko bi lud izlazio prije.. Malezijsko-indijski restorani rade 24 sata, uvijek je netko gladan.. Ne sviđa nam se baš što žderemo tako kasno, ali - kad si u Maleziji, ponašaj se kao Malezijac.
Nalazimo se sa Andrewom i Pacom, svima je jasno što se jede - teh tarik i roti cannai. Tražimo najboljeg bez potrebe za proglašenjem.
Georgetown je na UNESCO-voj listi zbog svoj povijesne važnosti u trgovini Zapada i Istoka u 19.st., sačuvane arhitekture sa mješavinom britanskog, kineskog, indijskog, islamskog utjecaja, ali je i zanimljiv zbog svojih uličnih slikarija od strane litvanskog umjetnika Ernesta Zacharevica.
Odlučujemo se za večernju potragu za njima, što uz mapu, što uz slučajno tumaranje uličicama.. Nakon toga nalazimo i četiri mjesta u baru uz englesku nogometnu ligu i pivce pa potragu nastavljamo sutra.

90_2015-06-07_05-49-51.jpg
90_2015-06-07_05-58-25.jpg2015-06-07_05-58-47.jpg
2015-06-22..to-10245517.jpg2015-06-22..to-10192987.jpg

Ujutro se redovno nalazimo sa Pacom na doručku kod našeg frenda na rotiju i teh tarik pa vrelinu dana preskačemo u 3D muzeju. Čokoladni muzej je nešto na što smo slučajno naišli i uveseljavali se otvarajući kutijice sa uzorcima..

2015-06-07..to-16508578.jpg90_2015-06-07_05-57-01.jpg2015-06-15..oto-7927649.jpg2015-06-07_05-51-31.jpg

Nakon pet dana jedenja vrijeme je za delo.. Andrew ostaje sa svojom ludom workaway domaćinkom, a Paco i mi pravac trajekta za kopno i stopiranje..svatko na svojoj ruti.
Staje nam mladi manager sa stresnim životom koji nas vozi 20km više jer se boji da nijedno mjesto nije dovoljno dobro.. nakon njega malezijska obitelj koja ide na Langkawi kao i mi! U ovim trenucima drago nam je što su Malezijci ovisni o klimi u autu.

Dugo se nismo natezali sa taksistima, pa dobro dođe za formu - ovdje imaju kiosk i cjenik za rute, pa mi nije baš jasno zašto se natežemo, ali dobro. Pustio nas je na cesti na skretanju za farmu pa smo krenuli uskom cesticom nadajući se da je naša farma ova prva na Google mapi..
Nije bila, pa smo još malo hodali po vrelom asfaltu do raskršća i onda nazvali našu buduću šeficu Yanu da dođe po nas. Nismo bili daleko.
Farma mozzarelle, jedina u Maleziji, na kojoj bi trebali raditi sljedeća tri tjedna smještena je usred ničega, u podnožju brda gdje pojedinci ilegalno krče šumu, okružena plantažama kaučuka i neobrađenim površinama. Divota.
Naša soba nalazi se u novoj kućici sa tri sobe i kuhinjom gdje živi i tročlana pakistanska obitelj, a Yanina desna ruka, Indonežanka Bibi spava u velikoj kući u čijem podnožju je i pogon. Yana živi u gradu udaljen po ure vožnje, pa nju i nismo baš viđali.

90_2015-06-22_12-13-22.jpg2015-06-22_12-15-30.jpg

Yana je vrlo simpatična i malo sramežljiva. Nasreću njena sedmogodišnja kćer Michelle priča za svih, i to izvrstan engleski, pa je malena razriješila sve nedoumice. Odvezli smo se sa Yanom u nabavku, i kupili sve što nam treba. Bibi smo razriješili dužnosti rekavši da ćemo si sami kuhati, na što je odahnula, jer kad smo rekli da ne jedemo meso, bila je sva u panici.
Sutradan akcija. Doručak svježe voće i zobene pahuljice, u 9h postrojavanje. Danas pripremanje vrećica, rezanje, ribanje sira ( zapravo samo guranje sira jer stroj riba.. ), pakiranje, u podne otpust jer si moramo pripremiti ručak.
Razočaranje jer je tvrda mozzarela za pizzu bljutava i nigdje nema svježe..aarghh!!! Ne tako davno imali su i goveda pa su proizvodili svježu mozzarellu, jogurt, maslac, no sada imaju samo ovu bezukusnu pizza verziju.

90_2015-06-22_12-19-13.jpg2015-06-22..to-14268304.jpg

Upoznali smo pakistansku obitelj, vršnjake Yasmin i Šahida, i devetomjesečnog Ahada jer to nam je sad ekipa u pogonu. Sa Šahidom se dobro sporazumijevamo, rukama i nogama, ali ona zna samo par riječi. Šteta, jako su dragi i simpatični - već drugi dan natjerao je nekog prijatelja da dođe i odvede nas u grad da si iznajmimo skuter. Farma je prilično udaljena od svega, a drugačiji način kretanja po otoku osim taksija ne postoji.
Sutradan opet isti rad, samo što smo sada naučili i prati pogon. Treći dan slobodan jer je petak. Muslimani ne rade ništa petkom, u školu se ide od nedjelje do četvrtka. Samo što smo to doznali čekajući spremni.. Četvrti dan je crk'o stroj pa smo već za sat vremena umjesto sira ribali pogon i ranije ručali. Peti dan je počelo izmišljanje poslova pa smo ribali zidove i cijeli pogon, a šesti dan su došli radnici i rušili zid u blistavom pogonu, jer kako drugačije..? :)
Svakim danom je jadna Bibi bila napetija ne znajući što da radi s nama pa smo je odlučili ne pitati više već samo reći da ćemo biti u sobi pa neka nas zove. Stroj nikako da se popravi, 1682 prazne vrećice smo pobrojali, pogon izribali, napravili inventuru praškova... Treba farbati fasadu, a boje nigdje.
Počeli jedan dan točno u podne sa pola kante.. Yasmin i ja smo lijepile deklaracije i markerom označavale vrećice, a Šahid i Vedran su bili gotovi za 30 min. Sutradan će biti bolje..
Dvije kante čekaju, akcija počinje! Oni nisu nikad farbali, pa pažljivo mjerkaju što mi radimo. Vjerni pomagači - psići Max i Rex te mačak Lemon sa jednim plavim i drugim zelenim okom stalno su pored. Lemon se svako toliko izgubi, donese guštera većeg od sebe i onda ga pojede u našem društvu.

90_2015-06-22_12-21-44.jpg90_2015-06-22_12-23-26.jpg

Sutradan je ponestalo boje usred posla pa se čekalo sutradan oko 10 sati da gazda otvori radnju.. Opet je došla oko podne pa smo nas dvoje dok su oni mrljali po krovu u 45 min ludačkim tempom ofarbali stražnji zid kuće jer je toplo za se rastopit! Opet nema više boje..
I tako je iz dana u dan trajala saga farbanja fasade, prekinuta kišom, nestankom boje, petkom, nestankom boje. Onda je došla završna nježna breskva i opet sve ispočetka..valjda se kuća stisnula pa će sada dvije kante biti dovoljne.....?
Ofarbali smo je na kraju sa najmanje četiri različite vrste boje, završili sa mat unutarnjom.. haAahaah

90_2015-06-22_12-12-40.jpg2015-06-22_12-06-29.jpg

Bibi slabo priča engleski, ali saznali smo da ima 28 godina, devetoro braće i sestara, obitelj joj je u Indoneziji, ne želi djecu i voli slatko. Glavna uzrečica joj je visokotonski: "No problem!"
Yana ju je našla preko agencije za spremačice, i imala ogromnu sreću jer je vrlo pouzdana i radišna. Prvo joj je pomagala sa kćeri Michelle, no kako je ona navršila 7 godina, sada živi na farmi i pošto je bila uz same početke, brine se za posao.

Šahid je super simpatičan, još najbolje priča engleski ( iako vrlo bazično, bar se trudi ), pa nam objašnjava kako je prije uzgajao chilli ali sada sa djetetom ne stiže, ima komadić zemlje pored pogona, dvije koze za mlijeko i kozlića, obje su trudne. Misli se vratiti u Pakistan, ali ne još. Podučio je Vedrana mužnji divlje ritajuće koze..haha
Snimili smo Yasmin kako svaki dan radi chapati pa nam je jedno jutro pokazala kako. Ujutro se smije staviti malo ulja pa se zove paratha, a za ručak i večeru ne. Nismo smjeli ništa pomoći jer kada Yasmin kaže ne, onda je ne. :)
Jedan dan je imala rođendan pa su nas pozvali na mali party, kad smo pitali Šahida pije li se, rekao je da on voli malo, ali je onda Yasmin "veery angry".

2015-06-22_12-16-46.jpg2015-06-22_12-17-17.jpg

Jedno jutro probudila nas je vrišteća koza, Šahid je bio zabrinut jer je samo ležala i ubrzano disala, na kraju su je ubili i našli brdo vrećica u želucu koje je pojela jer u dvorištu ima hrpa smeća koju Bibi pali tu i tamo... izbjegli smo gozbu otišavši na ručak kod Zelenog kojeg smo otkrili 10min vožnje od nas, sa savršenim i još jeftinijim rotijima - 0,70 Ringgit! Još u teh lemon (crni čaj sa limunom) stavi one male mandarinice pa je svaki put tijesna borba što naručiti, teh lemon ili teh tarik.. Uf.
Hrana je u Maleziji zbilja izvrsna i jeftina, što smo iskoristili kao ispriku za povrat onih nevjerojatno izgubljenih kg, izmjerenih na pokvarenoj vagi.. Hehe, znali smo to. ;)
Rotiji , chapatiji sa curryem koštaju oko 1 Ringgit ( 1,80kn ), naan oko 2 MR, šalica čaja 1,20 MR, riža sa curryjem oko 6 MR.. tako da se za potrošiti 20kn moramo dobrano potruditi!

180_2015-06-22_12-15-06.jpg2015-06-22_12-13-56.jpg

Svaki dan je humorističan, ekipica je uvijek nečim zabavljena, i mi sa njome - ako Bibi ujutro sluša glasno indijski dance, opet nitko nije kupio farbu pa ćemo čekati da smisli što će s nama; kad se navečer vratimo i vidimo svjetlo u kući, upast ćemo joj i jesti hladnu lubenicu ili što god. Odnijet ćemo i njoj pa će se beskrajno zahvaljivati u visokim frekvencijama. Yasmin je prava ženica, kuha, brine se za dijete, radi.. trudi se pokriti glavu ali pomalo i ona zaboravlja tu maramu, jadna i njoj je teplo. Ionako je već previše što hoda u tim dugim opravicama, ne znam kako se ne skuha.. Tu i tamo nam pusti Ahada da se igramo, mali veseljak. Šahid se trudi biti ozbiljan, brine se za svoj vrt, pa koze, odrađuje muške poslove - ali najradije bi se družio uz pivo..;)
Ponosno nam je pokazao nekoliko zmijolikih riba koje je sinoć ulovio u lokvi iza kuće, dovoljno da nas sve nahrani! Malo su sumnjivog porijekla, ali Bibi ih je napravila na ultra spicy način, ostavili su ih za nas, veoma su ukusne....nema više!

2015-06-22_12-46-30.jpg2015-06-22_12-36-15.jpg

Ubrzo smo uvidjeli da je i ovdje prisutan azijski sindrom "Ne znam što da radim s vama", pa smo si sami organizirali dan: Ujutro trčanje oko 7,15 pa doručak u adagio tempu, i u 9h spremni za komandu - ako se ne zna - čitamo knjigu dok ne dođe.
Do 13 najdalje delamo, nakon toga priprema ručka, jedenje i onda "primirivanje" dvi urice. U prijevodu: svakodnevno nezaobilazno spavanje, ventilator na max. i usmjeren direktno u nas. Ne pomaže. Buđenje u znoju, tuširanje i natrag.
Dizanje iz mrtvih oko 17h i onda može početi istraživanje otoka. Sve prije toga dovodi do prženja živaca na suncu i veelike nervoze. Razumijemo zašto su lijeni.

2015-06-22_12-31-31.jpg90_2015-06-22_12-28-01.jpg2015-06-22_12-30-13.jpg2015-06-22_12-22-43.jpg

Prvi dan kada smo iznajmili skuter, treći dan ovdje, stao je 3 km od centra i baš imamo malezijsku sim karticu da zovemo šefa, ali ne javlja se... vatreno sunčano krštenje za dobrodošlicu! Hodanje po asfaltu u društvu paklene naranče! Jupi!!!
Parkirali skuter ispred radnje, isprepadali mu radnicu i otišli na izvrsnu tortu.
U međuvremenu, Paco je uspio naći smještaj u marini u zamjenu za pomoć, taj dan nas je kontaktirao da je saznao za jeftino dugoročno iznajmljivanje motora, samo što je 25min vožnje odavdje. Uglavnom - vrati stari motor [bez naplate], vozi po novi motor, vrati njegov stari, uzmi novi..trajalo je to cijeli dan. Ali imamo motorić za tri tjedna!!!
Utješio nas Almaz sa svojim rotijima koji se tope u ustima..

90_2015-06-22_12-10-59.jpg2015-06-22_12-14-20.jpg

Kako nakon farme i sieste uvijek sjedamo na motorić i šibamo na neko more, često se nađemo sa Pacotom. More, večera, plaža, pivo.. Večeras je doveo mladi argentinski par kojeg je upoznao u marini. On je odlučio pronaći bolji put, učiti od ujaka koji plovi i izrađuje katamarane već godinama, pa zaploviti katamaranom nekud. Ona je još uvijek studentica.
Na slobodan petak organizirali se mi i nabavili lubenicu, vino, svježe lignje, povrće i marš na mini otočić nedaleko od marine!
Pljusak i zalazak smo dočekali na katamaranu, uz argentinski mate iz originalne mate posude. U sumrak smo se svi mini gumonom prebacili na kopno. Nevjerojatno kako smo stali.

270_2015-07-05_10-02-03.jpg90_2015-06-22_12-26-59.jpg2015-06-22_12-27-16.jpg90_2015-06-22_12-18-27.jpg2015-06-22_12-18-37.jpg

Već je tamno, idem na wc i pri izlazu - ono čega se bojim otkad smo u Maleziji - crna spodoba, samo velike crne oči gledaju u mene. AaAaah!!!
Uplašila sam sebe i nju i ispričavajući se pobjegla. Jako mi je žao, ali neću se naviknuti na te ženske batmane nikad valjda. Ne pričaju i miču se nečujno, najpotpuniji doživljaj je kada ih iznenada sretnem iza polica u robom pretrpanim dućanima..

Istražili smo sve plaže Langkawija i zaključak je da ili smo mi razmaženi ili su one bezveze.. Mutna topla plićina i pijesak.. Izgleda dobro samo uz zalazak sunca. Jedina plaža sa kamenčićima je ona prava jugoslavenska na koje smo svi išli kao mali, mješavina blata i oštrih kamenčića.

2015-06-22_12-20-59.jpg2015-06-22_12-21-14.jpg

Langkawi je duty free zona pa posvuda djutići sa ogromnim Toblerone čokoladama, vrećicama malih poznatih čokoladica i ostalim detaljima za koje svi znamo. No cijene nisu ništa posebno niske. Slaba je ova dosadašnja Azija sa čokoladom, pa se podsjećam kakav je okus. :)
Kao i u svakoj muslimanskoj zemlji, alkohol se prodaje samo u posebnoj trgovini, pa je i pivo vrlo teško naći. No ono što je vrlo ugodno, gladan ni žedan nećeš ostati, uvijek netko radi.

Taman kad smo se opustili, smislila Bibi zadnji dan posao kao šlag na kraju - ribanje nekakvog odvoda gdje se skuplja voda i smrdi kao kuga. I dalje je vruće. Sizifov posao prilično, ali eto, draga nam je pa ćemo odraditi još i to.

2015-06-22_12-09-45.jpg2015-06-22_12-49-25.jpg

U par puta što smo vidjeli Yanu, puno smo saznali o ovoj mladoj ženi koja se izborila za nenošenje hijaba, neobrezivanje svoje kćeri, brak sa nemuslimanom, ideju za mozzarella farmu, samostalan život dalje od svoje obitelji već kao mlada cura, dok joj brat i sestra i dalje žive u istoj kući sa roditeljima i majka im određuje koju odjeću će nositi.. Šteta što se nismo češće viđali, stalno je u nekoj žurbi..

2015-06-22_12-36-39.jpg2015-06-22_12-11-09.jpg

I od nje smo doznali kako su Malezijci povlašteni i zato lijeni i nepouzdani radnici, u što se uvjerila više puta - zbog čega vrlo cijeni svoju ekipu na farmi. Posljednji dan na Langkawiju obavili smo tradicionalni doručak, uzeli si par rotija za aerodrom, vratili motor i zamolili Yanu da nas pokupi jer joj je usput na putu za farmu. Taman je jučer stigao novi Mitsubishi ASX pa smo ga krstili svojim natrpanim torbama.
Izgrlili smo se sa ekipicom na farmi, pozdravili Maxa i Rexa - najvjernije pratioce, narasli su u ova tri tjedna! Lemon je pozdravio svojim lijenim mijaukom. Kao znak pažnje dobili smo na poklon dvije majice, koje nam je Yana dala nakon što smo se oprostili na aerodromu, idealnih veličina!

Lijepo smo se udomaćili ovdje u ova tri tjedna, opustili se i najeli. Spremni za tajvansku kuhinju!

90_2015-07-07_01-04-35.jpg

Posted by mokrebicve 07:48 Archived in Malaysia

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint