A Travellerspoint blog

Malezija, odmor za psihu

sunny 36 °C

Kuala lumpur - Ipoh

Prvi utisak - zeleno. Pogledom iz aviona na sve te silne palme odmah nam je bilo jasno da ih za nešto iskorištavaju. Naime, Malezija je glavni izvoznik palminog ulja koji se radi od njenih oraščića.
Tek je sredina dana, i ovdje nas prati Sunce i toplina. Ili bolje rečeno, mi uspješno pratimo njih.
-Ajme divote, odeš na šalter i kupiš kartu po fiksnoj cijeni! A taman smo htjeli pokazati rezultate šestomjesečnog usavršavanja u cjenkanju! Kako sada, ona kaže cijenu i mi platimo? Ako kupimo dvije nema popusta? Zar njena je zadnja??
Zahvalnost i olakšanje bilo je sve što nas je obuzelo. Uh, kako ćemo se brzo naviknuti na ovo..
U naletu tog silnog slobodnog vremena kojeg nismo potrošili na traženje prave osobe koja prodaje karte, cjenkanje i provjeravanje informacija kod barem još dvije strane, kupili smo si još i malezijsku sim karticu i dva velika komada torte.
Ljudi pričaju dobar engleski, možeš i pitanja postavljati bez straha da će ti odmah početi trpati u vrećicu. Sjedneš u prostrani autobus koji još miriše na novo, i opustiš se jer ovaj zbilja vozi do grada i neće te iskipati 3km prije pred gomilu taksi hijena. Woohooo!
Jugoistočna Azija nije nikako u lošem sjećanju, ali zbilja je nakon šest mjeseci olakšanje doći u državu u kojoj su pojedini detalji koje čovjek sa Zapada niti ne primjećuje takvima, unaprijed sređeni. Ne moraš ih ti sređivati, smišljati rješenja i još i cijenu za njih. Ponekad se osjećaš kao da imaš petoro djece, i stalno neko nešto želi od tebe, ili te zove dok napokon ne kažeš "Mooolimm?!!"

Naša couchsurfing domaćica Hui san objasnila nam je kako doći do nje, pa smo prvo pojeli sushi za dobrodošlicu u ogromnom shopping centru gdje je i autobusna te se zaputili dalje vlakom do njene stanice (skytrain-vlak koji prometuje iznad razine zemlje). Službenici tamo dali su nam mobitel da je nazovemo pa ubrzo mladi kineski par stiže po nas. Naših su godina, već 17g zajedno, i godinu oženjeni. Opušteno brbljanje počinje instantno, objašnjavaju nam da imaju pun stan prijatelja jer njihovo slavlje Nove godine traje dva tjedna, i ako nismo preumorni, možemo im se kasnije pridružiti na večeri u restoranu.
U stanu ekipica naših vršnjaka kocka, na nekakav brzi kineski način. Pokazuju nam vrlo prostran stan, dio kompleksa smještenog u srcu ogromne stijene tik do džungle, objašnjavajući kinesku simboliku, feng shui.. Sve ima svoje zašto.
Saznajemo da su Hui i Keith na rubu odluke da naprave isto što i mi, no okolina nije baš podržavajuća, i još imaju hrpu pitanja koja ih drže zavezanih ruku. Ona je prilično odlučna i iskusila je slično putovanje mjesec dana po Taiwanu; zna kakav je okus slobode, dok je on još duboko u programu koji ga proždire.. Radi za Niveu i još noćas će se morati pozabaviti vrlo bitnom prezentacijom za sutra, a ona je arhitektica i nedavno je promijenila stresnog poslodavca; iako radi puno, nije pod tolikim pritiskom kao Keith.
Dobivamo i novce na poklon, svatko po dvije crvene omotnice, također dio običaja za vrijeme Kineske NG koji i darivatelju i primatelju simbolizira sreću, jer ona uvijek dolazi u paru. Pa lipo!
Nastavljamo sa ubrzanim tečajem iz kineske kulture pa večeru započinjemo zajedničkim miješanjem salate za vrijeme čega se izgovaraju riječi koje smatraš korisnima za sebe u sljedećoj godini. Kasnije svi dijelimo tu salatu i nastavljamo sa ostalim kineskim specijalitetima. Probavamo "century egg" koje izgleda kao što i zvuči, zelene boje.
Drugari se raspituju o našim planovima, ali ne ulazi im u glavu kako smo mogli dati otkaz. Kinezi su inače poznati kao marljivi radnici, odmalena odgajani da je novac vrlo bitan u životu.

2015-06-01..oto-8027448.jpg 2015-06-01..oto-7789360.jpg

Gledamo video s njihovog vjenčanja, majko moja koliko simbolike i pravila koja idu s tim - točno određeno vrijeme vjenčanja, pijenje čaja sa svakim gostom, točan redoslijed... naša traju, ali njihova..aaaa. Igre pridobijanja mladenke, ceremonija i ostali običaji su slični, samo što oni imaju razlog i svrhu za svaki pokret.
Hui i Keith, iako nisu udaljeni od radnog mjesta, trebaju krenuti u 6,30 iz stana zbog prometa - i mi sa njima. Kažu da prošle godine nije bilo tako, ali odjednom se broj automobila povećao, i naravno - jedan automobil = jedna osoba. Doručkujemo sa Hui u indijskom restoranu - naravno masala čaj i probavamo tanku palačinku tosai i roti s bananom. Kad kažem indijski restoran, mislim na poluotvorenu prostoriju sa jednostavnim plastičnim ili metalnim stolovima i stolicama, pločicama na podu i ponekad terasom na cesti. Nema vrata, ulazi se većinom sa dvije strane direktno za stol, ploče za pečenje su u istoj prostoriji, kao i vitrina sa rižom i curry-ima. Sve se odvija vrlo brzo - naručivanje, pripremanje i jedenje.
Nastavljamo do centra skytrain-om, pa presjedamo u još jedan, gdje me sredovječni Indijac pored pita što sam na kraju naručila jutros za doručak?? Nasmije se i kaže da je sjedio pored nas. Haha, malen je ovaj svijet..

KL je prilično dosadan grad, nakon dva dana obišli smo sve, i jedino što je preostalo je jesti ili gubiti se po velebnim shopping centrima. Nije potrebno ni izaći vani, spojeni su hodnicima! /što smo naučili, već ludi od umjetne atmosfere, pokušavajući naći izlaz.

2015-06-01..oto-7885051.jpg 2015-06-01..oto-8071197.jpg

Iako rade kao strojevi, pogotovo Keith, puno smo misli izmijenili sa ovim dragim parom. Jedno jutro na Keithov "dan D", tj. važne prezentacije za važnog klijenta ( koja je potrajala do 1,30 u noći ), vode nas na tipični kineski doručak - da čovjek ipak ima neki obrok danas, pa probavamo četiri različita jela. Nije loše, ali ne šmeka nam baš ta kineska kuhinja..
Ono što je najstrašnije jest s koliko stresa ovaj mladi čovjek ide na posao, gotovo kao dječačić koji svaki dan odgovara tri predmeta. Kako dođemo do toga da dopustimo nekom da nas vrati u dječje doba, ono kada nemaš pravo prigovoriti odraslima, iako su možda u krivu? Zar nismo jedva čekali da odrastemo i da ih možemo sve poslati u k.? Da ne spominjemo kako nikad nisi dovoljno dobar, i skala nije niti namijenjena da dostigneš vrh, već je tu samo kako bi se ti osjećao loše, jer - kao da samo ona raste.
Strašno je gledati što si kao vrsta radimo, trudimo se dokazati kako nam ne treba odmor, ljubav, razumijevanje, hrana.. i onda smo bijesni kad nas zamijene računala.. Zašto dajemo energiju tom polju?
Ne želim imati identitet školarca i svaki dan se osjećati kao loš đak, učiti kao budala i nikada ne dobiti peticu. Davati svoju dragocjenu energiju nečemu što je neće multiplicirati. Poništiti, o da.
Razgovarali smo puno o tome što putovanje znači za nas, što smo otkrili u sebi i oko nas, dali nekakve savjete i saznali od Hui da smo došli u pravo vrijeme i napokon posadili zdravo sjeme u Keithov um. I on nam je sam priznao da ovih dana lakše ide na robiju jer je započeo proces odvajanja i sad se smije u sebi kad gleda svojeg nadređenog i okolinu kako su strašno zabrinuti i nervozni kao da, majketi, rade na hitnoj!
Mi smatramo Nijemce strojevima, kaže on da su im spori i da planiraju izgraditi svoju tvornicu i sami mućkati grozne kremice.
Bome od malo ovog kineskog svijeta, volim svoj Balkan..

Sljedeće jutro ostavili su nas nedaleko sjecišta za Ipoh pa smo othodali do benzinske na doručak i započeli svoje putovanje autostopom po Maleziji. Uskoro je došao anđeo na motoru da nam kaže da je bolje mjesto km dalje. Tamo nam je stao još jedan i odvezao nas na bolje mjesto, otpratio preko mosta, i eto nas - nasred autoceste!
Hm, možda je malo brzina problem..
Ali ne, za desetak minuta staje nam ugodan Kinez sa svojom pratiljom, ide na poslovni sastanak - baš u Ipoh. Saznajemo malo o položaju Kineza u ovoj naizgled idiličnoj zemlji, koja bi trebala biti homogena mješavina Indijaca, Kineza i Malezijaca, ali gle - nije! :)
Kinezi su marljivi radnici, usmjereni na edukaciju i novac, Indijci su isto marljivi radnici, ali za poslove koje nitko ne želi raditi, a Malezijci uživaju povlastice od države kao što je besplatno školovanje, pravo prvenstva pri upisu, zapošljavanju, davanje besplatnih poslovnih prostora u najam = u svim aspektima, što ih čini lijenima u cijeloj toj priči.
Ugodan razgovor prekida promjena poslovnog sastanka, pa nas pušta na benzinskoj 60km od Ipoha nakon što smo izmijenili kontakte. Hodamo prema izlazu, i prvi automobil staje - malezijski par u najboljim godinama, slabo pričaju engleski, a i to što kaže, tri puta pitamo. Nakon par minuta konektiramo se na njegovu frekvenciju, pa tečno komuniciramo, pričamo o nogometu, saznajemo da je policajac u mirovini, pozivaju nas na svadbu sina od 1000 uzvanika.. Iako idu na Penang, skreću sa rute i voze nas u centar Ipoha, daju nam broj telefonu u slučaju da trebamo pomoć..

2015-06-02_11-09-50.jpg

Lunjanje u Maleziji usred dana nije nikada dobra ideja. Vrućina prži gore od bilo koje saune, a 12 kg na leđima isto nisu baš ugodan suputnik. Tražimo prokleti indijski restoran kojeg odjednom u zemlji žderanja nigdje! -Bit će dobar i malezijski.
Nastavljamo potragu za autobusnom, nakon nekoliko uputa "za 500m" prekuhani sjedamo u fini ledeni bus i nakon dvadesetak minuta podsjećamo šoleta da nam je trebao stati kod ovog McDonaldsa. Prijevoz im je na prilično visokoj razini, busevi i vlakovi su čisti i novi, klimatizirani, karte ludo jeftine.

Naša workaway domaćica Bella dolazi ubrzo po nas, živi nedaleko u susjedstvu obiteljskih kuća američkog stila. Ona je tip domaćina koji ugošćuje i workaway i couchsurf goste, pa često ima punu kuću. Nasreću, trenutačno nema nikoga osim nje i dvije zaljubljene mačke.
Imamo sobu za sebe, posla za nas i nema baš - kako je i napisala na svom profilu - možda kakva pomoć u kući, ali uglavnom puko gostoprimstvo.
Glavno obilježje Ipoha je hrana, kako su nam svi koje smo sreli putem rekli. Navodno, najbolja indijska, malezijska i kineska hrana se jede ovdje. Pa mašala! Našli smo nekakvu vagu kod Belle i izvagali se nakon dugog vremena, i - kako bi rekao naš domaćin Tyo: OH MY GOD!
-Vedran je 9 kg, a ja 5 kg lakša. Ok, put nas je nanio ovdje zbog nekog razloga, koji sada svi jasno vidimo. Pa krenimo!
Sa istraživanjem smo počeli ubrzo. Za večeru nam je Bella predstavila našu, kako će se kasnije ispostaviti, bazu - indijski restoran Samy. Po prvi put jedemo na podlozi bananinog lista, mažući curry-je sa rukama. Mrvicu mi je odbojno gledati ih kako miješaju tekući umak, rižu, meso
desnom rukom i trpaju u usta, ali mislim da je to samo zbog brzine kojom to rade.. Brzo smo se snašli i radosno trpali rotije.

2015-06-02..to-23318336.jpg2015-06-01_09-57-17.jpg

Imaju masu pravila. Nimalo nalik onim dosadašnjim indijskim restoranima gdje ti naručuješ curry koji ti se sviđa. Ovdje svaka vrsta kruha ide sa svojim curryjem. Što nam je najteže palo, nema žderanja rotija i chapatija za ručak, tada je riža sa prilozima. Navedeni se vraćaju u igru tek poslije 17h. AAaaa
Na povratku odvezla nas je u hindu hram posvećen božici Kali, usiječen u prirodnu stijenu koja nalikuje na slonovsku glavu. Prisustvovali smo ceremoniji, i što je najgore, pozvali su nas na večeru koju nismo mogli odbiti, jer ljudi kojima je Kali ispunila želje zahvalnost izražavaju u obliku hrane koje donesu u hram i dijele sa svima. A ne možeš uzeti sam, već ti ona trpa dok je ti u jadu moliš da stavi manje. I nećeš sad u hramu ostavljati hranu..niti bezobrazno odbijati kad je čovjek možda ozdravio od neke teške bolesti! Što je još gore, sve je bilo vrlo fino, ali ne ide.. brže bolje ugurali smo sve u sebe i pobjegli otamo.
Naravno da smo i za doručak bili kod Samya, gdje nas je Bella, sama malezijska Indijka, uvela još dublje u svijet indijske kuhinje.

2015-06-01..to-11803165.jpg2015-06-01_09-56-25.jpg

Osim po prirodnim špiljama, Ipoh je poznat i po Cameron visoravni, ogromnom prostranstvu koje se proteže nedaleko.
Bella ide sutra sa ekipom snimiti nekakvu reportažu pa će povesti i nas. Ako nam se svidi, možda se i vratimo na dan-dva.. Vrtoglava vožnja je trajala 3 sata, dok smo se uspeli do gradića poznatih po uzgoju povrća, čaja i jagoda. Prilično su neplanski nabacani ti plastenici, ružne zgrade koje strše tu i tamo iz prekrasnog krajolika. Bella opisuje poznatu situaciju, kineski poduzetnici potplaćuju šutnju gradskih poglavara i krče zaštićenu šumu za obradive površine. Velik je to biznis, brand zapravo. Sve sa oznakom "Cameron highlands" ima i veću cijenu, izvažaju na sve strane.
Obišli smo malo gradić i zaputili se prema drugom, udaljenom 6km. Možda ćemo hodati, možda ustopirati nekoga.. Put nas je odveo na farmu jagoda. Prihvaćamo sve što nam dođe, pa što ne bi i ovo? Uzeli smo kanticu i škarice i poslušno išli nabrati minimum od pola kg. Još je pola prijevremeno završilo u našim trbusima, a kako prodaju domaću tekuću čokoladu, uzeli smo dvije posudice i sjeli pojesti ostatak kao ljudi. ;)

2015-06-01_10-20-45.jpg2015-06-01_09-57-55.jpg

Nastavili smo uz rijeku kroz neku šumu i izbili natrag u gradić. Pričekali smo Bellu u indijskom uz chapati i masala čaj i trudili se ne izbljuvati se po kombiju dok je kamerman vozio utrku života po kišom opranoj cesti. Stigli smo u Ipoh kasno navečer i nastavili potvrđivati Bellin uvid kako su Malezijci extremno nestrpljivi vozači, s njom na čelu. Zamagljena stakla, kiša i mrakača, a ona vozi pun gas među hrpom istomišljenika. U jednom trenu kao da nam je pročitala misli, okrene se i progovori svojim indijskim engleskim : "Vedran is keeping quiet all of a sudden 'cause I'm driving like a gangsta." Prasnuli smo u smijeh i rekli da joj vjerujemo jer pretpostavljamo da zna cestu.

Danas je couchsurfing party koji priređuje Bella. Išli smo ujutro na tržnicu i onda doma odmarati. Dogovorili smo okvirno vrijeme kad ćemo svi izgmizati iz svojih soba i početi pripreme. Jučer smo joj malo organizirali kuhinju i počistili kuću, pa danas treba samo skuhati hranu za ekipu.
Skupilo se oko dvadesetak ljudi, nešto prijatelja, couchsurfing domaćina sa svojim gostima. Njemačka, Palestina, USA, Kina, Indija, Malezija, Hrvatska..
A onda smo svi išli spavati. ;)

2015-06-01..to-12780417.jpg2015-06-01..to-11958097.jpg

Sutradan se ista ekipica zaputila u istraživanje špilje u kojoj još nitko od njih nije bio, pokušavali smo naći jednu koju je Samy preporučio, ali dočekali su nas rotweilleri i sumnjive nastambe pa smo se nabrzinu okrenuli i nastavili dalje. Ipoh je prepun prirodnim špiljama, no i njima prijeti čovjek - iako je suludo to naći na prirodnom blagu, na nekima je zabranjen ulaz i znak privatnog posjeda tvrtke za cement koja malo po malo grebe vapnenačke stijene u okolici..

270_2015-06-01_10-03-59.jpg90_2015-06-01_10-02-17.jpg2015-06-01_10-02-33.jpg

Navečer nam stiže novi cimer, simpatični Španjolac Paco. A sutradan Englez Andrew. Stavit ćemo ih oboje u istu priču jer smo se jako dobro našli s obojicom i sljedećih par dana proveli u ugodnom suživotu. Za dva dana su došle i dvije mlade Nijemice - "za dečke" - kako je rekla Bella, no nismo se baš družili s njima. Auto je sada potpuno pripadao Vedranu, no frenetična vožnja Malezijaca nije nešto što nam je potrebno u ovom trenutku pa smo radije išli autobusom. Voze na desnoj strani, ali i sjede na desnoj strani tako da ti razmrda cijelu koncepciju u glavi.

2015-06-01_09-56-37.jpg270_2015-05-25_04-27-07.jpg

Tokom dana vani je toplo toliko da imaš osjećaj da će ti glava puknuti od bućkanja kipućeg sadržaja unutra. Kretanja su max. do podne i daleko poslije 17 sati. Tada uostalom i počnu peći rotije, pa nam to paše. Navukli smo i Andrewa i Pacota na indijsku hranu i masala čaj pa smo bar jednom dnevno kod Samya. Ili u susjedstvu u malezijskom, na Teh tariku i riži sa ultraljutim curryjima. Tarik znači "povući" što se odnosi na način pripremanja crnog čaja sa mlijekom, gdje dugačkim pokretima prelijevaju mješavinu iz jedne u drugu posudu. Nije aromatičan kao masala čaj, ali isto dobarr...

2015-06-01..to-11688951.jpg2015-06-01_10-20-06.jpg2015-06-01_09-55-56.jpg2015-06-02..to-23599866.jpg2015-06-02_12-25-11.jpg2015-06-01_10-21-50.jpg

Ovdje smo došli definitivno upoznati Bellu, jednu top persona na ovom putu. Prepuna savjeta, priča i uvida, o svemu ima jasan stav i pripadajuću karikaturu. Njen indijski engleski i urnebesne izjave uvukli su nam se pod kožu, pa smo naposljetku umjesto par dana, ostali osam. Mogli smo i mjesec.
Jasno nam je zašto su Malezijci lijeni.

Posted by mokrebicve 09:23 Archived in Malaysia

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint