A Travellerspoint blog

Pehe u Kambodžu da dočekamo taj rođendan!

sunny 31 °C

Pakse-Stung treng-Kratie-Siem riep

Tokom zadnje večeri u Laosu rađa se ideja o nastavljanju putovanja autostopom pa jutro pred polazak ispisujemo željenu destinaciju na komadu kartona i pješke odlazimo 2-3km prema izlazu grada. Ljudi se smiju i mašu a kako ni ovdje kultura autostopiranja ne postoji, pročitali smo da treba mahati rukom prema dolje kako bi im dali do znanja da trebamo nešto. Bez obzira na sve to također piše kako je prosječno vrijeme čekanja manje od 20 minuta. Bitno je također napomenuti prije ulaska u automobil kako nemamo love, jer bi neki mogli pomisliti da nam treba taksiranje.
-Ok, da vidimo.
Uh, koliko je prošlo od ovih zbunjenih lica...:) ali svi odreda poslušno čitaju natpis, nekoliko auta staje pa nam objašnjava gdje se nalazi autobusni kolodvor, zahvaljujemo se i govorimo im kako se želimo družiti sa lokalcima.

90_2015-04-08_12-32-46.jpg 2015-04-08_12-33-02.jpg

Nakon prvog auta koji nas prebacuje na bolju poziciju, relativno brzo dobijamo prijevoz do granice i to s vjetrom u kosi na stražnjem dijelu Toyotinog pick-upa. Oni traže vodopad koji je 3km od granice pa sljedećih dva i pol sata sata jurcamo već dokbro poznatom cestom i pokazujemo im put.
Blizu smo, ali ne i da bi othodali do granice pa odlučujemo pričekati usamljeno vozilo radnika koje nas je ispustilo kilometar od granice. Izgleda blizu, ali s podnevnim suncem ni susjed nije blizu..
Odlučili smo ne ostaviti ni lipe ovdje, vremena imamo, a i raspoloženi smo za igranje. Kucanjem po staklu budimo već ljutog laoškog carinika koji ponovno traži 4$ za pečat na što mu mi nevino pokazujemo da smo ih već uredno platili 3 dana ranije - nije zadovoljan. On traži, mi ne damo pa na kraju ljutito baca ispečatirane putovnice natrag.
Fatamorgana od granice - 2. put. Čitali smo kako je ova granica beskrupulozna u svojoj berbi dolara, što smo i sami osjetili, pa dogovaramo taktiku. Hodamo do drvene kućice gdje tri besposlena carinika gledaju videa svaki na svom mobitelu. Prvi uzima putovnice, već nalijepljena viza ne oraspoložava ga uopće, traži 4$ za pečat ulaska u zemlju a mi odgovaramo da nemamo, kartice samo. Baca putovnice iza sebe i nastavlja gledati video. Mi se pravimo blesavi i nalakćeni sa glavama tik do njegovog kompjutera čekamo proces. Prolazi više od 5min pa dolazi četvrti koji vadi pečate i uzima putovnice, na što mu ovaj govori da ih pusti. On ih pušta, mi i dalje blejimo u njih, družimo se šutke - mi, oni i ptičice. Jutarnja "berba" je prošla, ni žive duše nigdje.
Nakon nekog vremena opet uzima, odrađuje posao i šutke baca u našem smjeru - hvala Kambodžo, pojest ćemo večeru i popiti pivo u tvoje ime!
Promatrali smo ih onaj dan dok smo čučali tu i smišljali rješenja za motor, ne mogu nigdje zbrisati iz ove kućice dok mi blejimo u njih, a i nije da imaju razloga zadržavati nas obzirom da je viza već unutra.

2015-04-08_12-33-42.jpg2015-04-08_12-33-23.jpg

Sunce piči, mi se roštiljamo.. Na nogama laganim ulazimo u novu zemlju, nigdje nikoga, i iako zvuči malo bedasto, zrak je zbilja drugačiji. Hodamo, i nakon pet minuta Vedran iskušava tehniku mahanjem u novoj državi, nemamo više natpisa jer zapravo i ne znamo gdje ćemo. Naučili smo imena prva dva grada, pa ćemo ih izgovarati dok ne dobijemo pozitivnu reakciju.
Kambodža je izgleda premala zemlja za preskakanje gradova, pa nam prvi auto kojeg vidimo na cesti staje i vozi u prvi grad udaljen 60ak kilometara imena Stung treng. Tri mladića naših godina obučena su u neku vrstu uniforme - tamno plave hlače i siva košuljica; sramežljivim probijanjem leda doznajemo da rade za državnu firmu koja se brine o struji pa im je današnja zadaća svakih nekoliko kilometara ručno nekakvim dugim štapom uključiti dovod struje na malim dalekovodima, a koju su zbog sezone požara jutros isključili.
Odmah dobijamo uvid u stanje zemlje i doznajemo kako se požari u Kambodži ne gase, jer u sezoni gori posvuda pomalo i nitko se previše ne uzbuđuje, valjda se svatko brine za sebe kad vatra stigne do kuća..

2015-04-08_12-33-51.jpg

Stižemo u uspavani Stung treng koji je također rasut kraj sveprisutne rijeke Mekong. Jedini razlog dolaska turista ovamo su izleti brodom i gledanje riječnih delfina, još jedne vrste na rubu izumiranja. Nova opasnost koja im prijeti je izgradnja nove hidroelektrane na laoškoj granici, za čije se stopiranje bori WWF.
Nalazimo jeftini i čisti smještaj u centru grada s pogledom na glavni trg koji je u biti jedno veliko gradilište puno kamiona, kamenih blokova i pijeska. Uvečer šetamo gradom i večeramo sa 64-godišnjim Englezom koji putuje biciklom nekoliko mjeseci. Kaže da si svake godine uzme pet mjeseci neplaćenog dopusta na poslu, jer je nakon što su mu prijatelji počeli umirati, shvatio kako je život prekratak za traćenje na rutinu. Kao i svi glasnici dosada koji su pustili magnet svoje najdraže zemlje u našem džepu, on to čini sa Indijom i ostatak večeri dijelimo ugodna sjećanja uz Cambodia pivo.
U Kambodži se pod normalno koriste američki dolari pored domaće valute, a omjer je 1$=4000 Riela. Zvuči jednostavno dok ti bakica na tržnici ne počne vraćati ostatak novca malo u dolarima a malo u rielima, pa svaki put ostaneš nekoliko sekundi blejati i računati je li ti vratila točan iznos. Jedva sam othodala po suncu do proklete banke, i sad mi opet vraća dolare. Neeee...!!!
Sljedeći dan nakon doručka nastavljamo u istom ritmu i nakon kraćeg pješačenja uz nemilosrdno sunce stajemo uz cestu i ubrzo dobijamo prijevoz, dva mladića s nikakvim znanjem engleskog ali puno dobre volje. Trosatna vožnja do idućeg grada prolazi dosta mutavo ali ne smeta nam. Dečki staju usput i kupuju od bakica na cesti bambus napunjen kuhanom rižom i neke male smotuljke listova neke biljke, chillija i mariniranih komadića ribe. Daju nam oboje da probamo, riža kuhana u bambusu ima odličan okus dok su smotuljci u najmanju ruku specifičnog okusa. Kasnije doznajemo kako je to prepoznatljiva ulična hrana ovog dijela zemlje. I kao i uvijek u Aziji, kada naiđeš na štand koji nudi određenu stvar, u nizu je još najmanje pet identičnih. Kratie je nešto veći grad od prethodnog Stung trenga ali ništa manje uspavan. Svejedno odlučujemo ostati 2 noći prije ponovnog pokreta. Ima nešto i u zalascima sunca na rijeci uz većinu domaćeg stanovništva i relativno malo turista.. I treba dočekati taj topli rođendan, nakon trideset hladnih, kišnih, maglovitih, ovaj je u najmanju ruku - drugačiji ! ;)

2015-04-08_12-34-47.jpg 2015-04-08_12-34-34.jpg90_2015-04-08_12-34-08.jpg 90_2015-04-08_12-35-11.jpg

Drugu večer odlučujemo da s jutrom hvatamo bus za Siem riep koji je glavno turističko odredište Kambodže. Minibus kojeg smo bukirali u našem guesthouse-u stiže na vrijeme po nas ali onda kružimo narednih sat i pol praktički po kvartu i skupljamo ljude i stvari, pa tako s zakašnjenjem i prekrcani krećemo prema Siem riepu. Ne možeš vjerovati što sve može stati u-, sa strane-, i na- minibus. Petoro ljudi na sjedalu za troje.. Mislim da im nikada nije palo na pamet da ta osovina i te jadne istrošene gume imaju neka ograničenja..
Vožnja je bila duga i iscrpljujuća. Vrućina i preglasni kambodžanski karate-filmovi na televiziji minibusa nisu pomagali. Jedino lijepo bila je kratka vožnja trajektom preko rijeke, nakon čega je šole napokon ugasio tv nakon mog opetovanog protestiranja sa stražnjeg sjedala.

2015-04-08_12-37-20.jpg 2015-04-08_12-36-38.jpg

Izmoždeni stižemo u Siem riep, točnije na rub grada gdje šole izbacuje nas 6 stranaca dok domaći ostaju sjediti. Ubrzo nas kao sokoli salijeću tuk-tuk vozači - naravno da je to sve dio dogovora te da šole koji nas je tu pustio ima proviziju. Dešavale su nam se takve stvari i prije pa smo namjerno kod kupovine karte pitali gdje nas bus točno pušta, ali naša trenutna lokacija ne odgovara obećanom. Inzistiramo da nas se odvede do hostela bez ikakve naknade, jer znamo, kao i tuk-tuk vozači, da smo u pravu. Glavni sokol nam obećava da će vožnja biti besplatna ukoliko im svima idući dan ''damo posao'', tj. da nas voze na poznato arheološko nalazište Angkor, po čemu je grad Siem riep i poznat.
''Da, da, vidjet ćemo", odgovaramo i na tome ostaje. Bijesna Francuskinja bezuspješno trči za šefom jer njihov vozač inzistira na plaćanju unaprijed..
Smještamo se u Cowboy hostel, po preporuci prijatelja Iraca koji su ovdje odsjeli skoro tjedan dana. I istina je - simpatični stariji, komunikativni Iranac, inače vlasnik hostela nas odmah kupuje svojim znanjem o Hrvatskoj. Bio je u Zagrebu kaže i sviđa mu se zemlja i ljudi, čak je i razmišljao da ostane i otvori šiša bar ali je na kraju završio u Kambodži sa hostelom. Inače, nismo puno ljudi sreli na putu koji znaju išta o Hrvatskoj, osim za našeg najvećeg ambasadora Davora Šukera (i Modrić se probija polako s istom ulogom).
Idemo prošetati do obližnje Pub street koja je nakrcana turistima, restoranima, barovima i štandovima s ponudom palačinki, svježe iscijeđenim sokovima i ražnjićima od pitaj boga kojih životinja. Kaotično je, ali nam paše nakon proteklih tjedan i više dana manjih gradića s jednako malom ponudom hrane i pića. Naravno da je sve dosta jeftino ako ne jedeš bečku s pomfrijem, pizzu i ostale zapadne specijalitete.
Idući dan uzimamo bicikle iz hostela i vozikamo se gradom bez cilja. Nevjerojatan je kaos, mješavina seoskih cestica i strašnih ozbiljnih gradskih ulica, ali baš zato se valjda bez problema uklapamo. Skupljamo informacije o Angkor-u koji se nalazi oko 7km sjeverno od grada. Slučajno stajemo u tek otvorenom kafiću-kiosku na očaravajuće narančasti mango shake. Jedna od tri vlasnika je upravo vodičkinja, pa nam na salvetu crta i objašnjava što i u koje doba dana što posjetiti. Drugi dan od njenog kolege dobijamo poduku iz kambodžanske povijesti, saznajemo kako su zapravo zahvalni Francuzima što su ih kolonizirali jer bi inače Kambodža bila pola Tajland, pola Vijetnam. Njih troje osnovali su firmu koja potiče mlade da dođu u grad educirati se, raditi, uče ih engleski jezik; upravo ovaj kafić otvorili su za njih, veliki problem im je prebjeg mladih u Tajland radi veće plaće, a koji u zadnje vrijeme bivaju ubijeni od tajlandske granične policije.

2015-04-08_01-08-11.jpg 90_2015-04-08_01-09-24.jpg90_2015-04-08_01-10-51.jpg 90_2015-04-15_11-45-25.jpg

Ruševine Angkora nalaze se u šumovitom i poljoprivrednom području i sadrže oko 1000 hramova i ostataka hramova. Sama riječ Angkor potječe od Sanskrita i znači grad, 9. do 15. stoljeća tu je bilo središte Khmerskog carstva dok ih nisu potjerali tajlandski osvajači. Znači područje je prilično široko, a klima neumoljiva, pa treba pametno isplanirati posjet. Ulaznice nisu baš jeftine, dnevna 20$, trodnevna 40$, tjedna 60$. Odlučujemo kupiti ulaznicu za jedan dan i maksimalno ga iskoristiti. Navečer na povratku od gledanja filma u jednom kafiću nailazimo na tuk-tuk pokretnu pizzeriju! Iako smo prilično siti, odmah okrećemo bicikle nasred bulevara i pravac pizza! Frajer lokalac dao je otkaz, sagradio peć od cigli na motoru, i sad peče izvrsnu pizzu!

2015-04-20_09-23-54.jpg90_2015-04-08_01-03-50.jpg

2015-04-08_01-05-27.jpg 90_2015-04-08_01-07-13.jpg
Krećemo biciklama još po mraku i uživamo u hladnjikavom zraku znajući da će još kratko biti takav.
Kao što je i rekla vodičkinja, gomilica se nakon izlaska Sunca pokupila iz Angkor wata i otišla na doručke u svoje hotele, a mi smo nastavili unutra. Kako čujem od vodiča, u dobro smo razdoblje došli, jer je broj posjetitelja manji, ali mislim da brojčano svi skupa dobro oživljujemo ovaj drevni grad..
Doručkovali smo mango na travici ispred Knjižnice, hvatali siestu s pogledom na Terasu slonova, gledali majmune kako kradu hranu posjetiteljima, pedalirali uokolo..

2015-04-08_12-40-25.jpg 2015-04-08_01-07-04.jpg
90_2015-04-08_12-39-55.jpg 2015-04-08_01-05-51.jpg
2015-04-08_01-07-37.jpg2015-04-08_12-39-42.jpg

Posted by mokrebicve 05:02 Archived in Cambodia

Email this entryFacebookStumbleUpon

Table of contents

Be the first to comment on this entry.

Comments on this blog entry are now closed to non-Travellerspoint members. You can still leave a comment if you are a member of Travellerspoint.

Enter your Travellerspoint login details below

( What's this? )

If you aren't a member of Travellerspoint yet, you can join for free.

Join Travellerspoint